Jednako tako dijete uči od nas reakcije na nečije osjećaje, te reagira zrcaljenjem. Način na koji roditelj reagira na određeni osjećaj, dijete iskopira.
Nevjerojatno je koliko roditelj nije svjestan da ga dijete kopira i shvati to tek kada se dijete počinje ponašati poput roditelja. Jeste li se ikada pitali kako je moguće da dijete iskopira roditeljske postupke i ponaša se jednako? Dešava li se vama da u svojem djetetu primjećujete sebe i svoje ponašanje?
Naime, svatko od nas u mozgu ima zrcalne neurone koji se aktiviraju tijekom promatranja i izvođenja neke radnje.
Dakle, kada vi nešto radite, dijete vas promatra, aktiviraju se zrcalni neuroni i ono ponavlja istu radnju. Možda ne toliko umješno, no u stanju je ponoviti nešto što do sada nikada nije. Tako dijete nauči hodati, govoriti, plesati, strane jezike, neki sport, ali tako nauči i psovati a i još neka druga ružna ponašanja.
Jednako tako dijete uči od nas reakcije na nečije osjećaje, te reagira zrcaljenjem. Način na koji roditelj reagira na određeni osjećaj, dijete iskopira.
Pa tako je reakcija ljutnje – vikanje. Reakcija sreće – glasno smijanje. Reakcija tuge – plakanje. Sve ovo dijete uči od odraslih uz pomoć zrcalnih neurona.
Istraživanja pokazuju da na svakog od nas neverbalna komunikacija ima utjecaj čak 93 posto, a riječi tek 7 posto. Ako ste još uvijek uvjereni da ćete svoje dijete riječima uvjeriti kako se treba ponašati, odustanite i poradite na tome da primjerom pokažete djelovanje.
Ako se pitate zašto vam sve ovo pišem, razlog je da vas uvjerim da čak i neurologija i fiziologija rade u korist djeteta. Ono vas kopira onakvi kakvi jeste.
Nemojte se buniti protiv djeteta ili ga riječima uvjeravati da se to tako ne radi jer imate samo 7 posto moći da ga uvjerite u to.
Promijenite li svoje ponašanje, uvjerit ćete ga čak 93 posto u to i još su na vašoj strani ogledalni neuroni koji će pomoći da vas dijete kopira i ponaša se onako kako vi to želite.
Ima li smisla nervirati se ponašanjem djeteta sada kada ovo znate? Zar nije bolje biti uzor i primjer i pokazati djelima kako bi to trebalo. Koja je posljedica toga? I vi i dijete ćete biti bolji ljudi, zar ne?
Na individualna savjetovanja mi dolaze roditelji želeći da promijenim i utječem na dijete kako bi ono bilo bolje. Ja se od prvog dana bavim savjetovanjem roditelja baš zato što znam da vi kao roditelj imate veću moć na dijete od mene. Možda niste ni svjesni svoje moći da promijenite najprije vi svoje ponašanje u željeno te će i dijete postati jednako takvo kopirajući vas. Što je dijete mlađe, to vam je lakše. Starija djeca su pod utjecajem svojih vršnjaka.
Uvijek možete potražiti pomoć iskusne osobe koja će vas usmjeriti kako bi i vama i djetetu bilo bolje.
Ima jedna zgodna priča iz Melema za dušu o šestogodišnjem Johnnyu koji se vozio sa svojim ocem kada su ih zaustavili zbog prebrze vožnje.
Otac je pružio policajcu novčanicu od dvadeset dolara s vozačkom dozvolom.
‘U redu je, sine’, rekao je otac kada su nastavili vožnju. ‘Svi to rade’.
Kao osmogodišnjak bio je prisutan kada je obiteljsko vijeće, kojemu je predsjedavao ujak George raspravljalo o najboljem načinu da smanje porez.
‘U redu je, mali’, rekao je njegov ujak. ‘Svi to rade’.
Kada je imao 9, mama ga je povela na njegovu prvu kazališnu predstavu. Čovjek na blagajni ‘nije imao’ više karata, sve su bile rasprodane dok mama nije pronašla dodatnih 5 $ u svojoj torbici.
‘U redu je, dijete’, rekla je. ‘Svi to rade’.
S 15 godina igrao je desnog braniča u srednjoškolskom timu ragbija. Trener mu je pokazao kako da zaustavi i istodobno zgrabi protivničkog igrača za majicu tako da to sudac ne vidi.
‘U redu je, mali’, rekao je trener. ‘Svi to rade’.
Kad je imao 16, prihvatio je svoje prvo ljetno zaposlenje u velikoj trgovini. Njegov je zadatak bio da prezrele jagode stavlja na dno kutije, a dobre, koje se vide, na vrh.
‘U redu je, mali’, rekao je poslovođa. ‘Svi to rade’.
Kao osamnaestogodišnjak Johnny i njegov susjed javili su se na natječaj za stipendiju na fakultetu. Johnny je bio učenik koji jedva prolazi. Njegov je susjed bio u gornjoj grupi od 3% u svom razredu, ali nije znao igrati desnog braniča. Johnny je dobio stipendiju.
‘U redu je, sine’, rekli su njegovi roditelji. ‘Svi to rade’.
Kad je imao 19, pristupio mu je student s više godine i ponudio mu odgovore ispita za 50 $.
‘U redu je, mali’, rekao je. ‘Svi to rade’. Johnnyja su otkrili na ispitu i osramoćenog poslali kući.
‘Kako si to mogao učiniti majci i meni?’ rekao je otac.
‘Tako nešto nisi mogao naučiti kod kuće’. Teta i ujak su bili strašno šokirani. Ako postoji išta što odrasli ne mogu podnijeti, to je dijete koje vara.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.