Vijesti / Životni stil i hedonizam
Životni stil i hedonizam
Od čega se doista rade parfemi?
Hrvatska Parfemska Kuća

DNEVNIK JEDNOG PARFUMERA

Od čega se doista rade parfemi?

Esencije, mirisna ulja, sintetski sastojci i živa tkiva?!

Od čega se rade najskuplji parfemi na svijetu? Kako mirišu, za koga su? Odakle se nabavljaju sastojci? Koliko stoje, jesu li legalni, znamo li što je uopće u njima?

Toliko pitanja i ne samo kada je riječ o iznimno, ludo skupim parfemim, već i o onima nešto malo manje skupima, ali koji ipak nisu za svačiji džep i koje si mogu prišutiti tek rijetki. Doista rijetki. No, znači li to da se u njima nalaze zabranjene supstance, nešto nedozvoljeno pa čak i granično okultno?

Nedavno je ponovo postala aktualna priča o tome da se ekskluzivni, skupi parfemi rade između ostalog i od tkiva fetusa. Takve se teorije pojave s vremena na vrijeme i tvrde da se tkivo fetusa koristi za proizvodnju kozmetičkih, medicinskih ili čak prehrambenih proizvoda. Neću biti prvi koji će pitati, a onda i konstatirati: odakle i nemoguće.

Kao prvo, odakle bi i od koga proizvođači uopće nabavili takvo nešto. Ne postoje materijalni dokazi da je u skupim parfemima tkivo fetusa, a i koji bi točno bio motiv? Neću sada ulaziti u to zašto se povremeno lansiraju takve priče, no u njima teško da ima istine. Svaki certificirani proizvođač koji posluje legalno i u skladu s pravilima i zakonima nema šanse da u proizvodnji koristi tkivo fetusa ili pak bilo koje drugo tkivo ljudskog porijekla. Pravila su toliko jasna, decidirana i stroga, a tu je među ostalim i pitanje ljudskosti, morala, etike, humanosti, skrupule da je teško povjerovati da bi se itko upustio u takvo nešto.

Kada već govorimo o sastojcima, postoje sastojci i postoje sastojci. Sastojci parfema, odnosno esencije mogu biti prirodne, ali mogu biti i sintetske kakve se uglavnom i upotrebljavaju. Danas kada govorimo o masovnoj proizvodnji malo tko, ako uopće itko koristi prirodne esencije primjerice nekog bilja. Zašto? Pa zato što za tek koji mililitar te zamamne tvorevine treba ubrati na stotine kilograma primjerice latica.  

Za samo litru esencije ruže treba destilirati 400 tona latica ruže, a litra esencije u masovnoj proizvodnji predstavlja tek kap u moru. No, to ne znači da se ne proizvode skupi parfemi a koji su takvi zbog sastojaka, no i jedinstvene recepture.

Sastojci su skupi i to jako, no to je zato što su rijetki, a ne zato što su zabranjeni. Primjerice jasmin. Potvrđeno je da je u više od 80% parfema koji sadrže tu mirisnu notu nalazi sintetski miris jasmina. Osim što za proizvodnju prave esencije trebaju ogromne količine toga cvijeta, on je osim toga iznimno nježan i treba ga odmah obraditi. Ako se uzme u obzir omjer uloženog, isplativosti i mogućnosti neke široke potrošnje tako skupog parfema teško da bi se tako skup sastojak koristio u širokoj potrošnji.

Bugarska ruža najskuplja je esencija. Ona je još opojnija od jasmina. Potrebne su doista ogromne količine latica da se destilacijom dobije čisto ulje bugarske ruže. Vrijeme berbe je vrlo kratko, tek koji tjedan između svibnja i lipnja, a svaka se ruža mora ubrati zasebno, prije nego izađe sunce.

Oud, esencija orijenta posljednih je godina postala hit u zapadnom svijetu. Dobiva se od stabla koje raste u tropskim šumama JI Azije, no tek kada ga napadne određena plijesan i ošteti deblo. Njegova obrambena reakcija tada je proizvodnja posebnog mirisa. No čini se da tek 2% toga drveća proizvodi oud i zato je nevjerojatno dragocjen.

U većini slučajeva stvari stoje tako da si većina proizvođača ne može priuštiti takav luksuz da bi za široku potrošnju koristili sastojke koji nerijetko stoje  milijune, a za vrlo male doze. U maloprodaji bi cijena takvog parfema bila previsoka.

Osim toga još je mnogo drugih razloga zašto se uglavnom koriste sintetski sastoji. Nude mogućnosti koje prirodni sastojci ne nude, primjerice ekstrakt kokosa ili breskve koji se ne mogu se 'izvaditi', ali ih je moguće napraviti u laboratoriju.  Osim toga, neki su biljni sastojci čak i opasni ako se nanose na kožu, pa su zato i zabranjeni.

Kada kupujete parfem ili neku kozmetku budite sigurni da u njima nema sastojaka ljudskog pa ni životinjskog porijekla, oni su strogo zabranjeni, a postoji i jak sustav kontrole pa je nemoguće da se netko 'izvuče' koristeći bilo kakave zabranjene supstance.

Europska unija ima vrlo strogu regulativu koja zabranjuje i testiranje na životinjama. Osim toga, pogledajte i provjerite na Bijeloj listi da proizvod i sastojci koje sadrži nisu testirani na životinjama. Ni jedan sastojak ni jednog proizvoda Hrvatske Parfemske Kuće nije testiran na životinjama.

Vaš parfumer,

Tomislav Vrbanec

Pročitajte i ovo
Najgledanija galerija
Izdvojeno

Reci što misliš!