Znanstvenici su desetljećima istraživali samo utjecaj majčine dobi na zdravlje i razvoj djeteta, no odnedavna su počeli proučavati i utjecaj očeva.
U studiji objavljenoj prije nekoliko dana u Časopisu američke akademije za psihologiju djece i adolescenata (Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry) stoji da djeca, čiji očevi su bili mlađi od 25 ili stariji od 51 godinu kada su ih dobili, imaju puno bolje razvijene socijalne vještine, od djece očeva srednje životne dobi.
No, razvoj tih socijalnih vještina kod spomenute djece stao je u adolescenciji kada su ih pretekli vršnjaci čiji su očevi stariji od 25 i mlađi od 51 kada su postali tate. Studija je analizirala podatke skupljene na više od 15.000 parova blizanaca u Velikoj Britaniji.
Daljnja genetička analiza ukazala je da je društveni razvoj prvenstveno kontroliran genetskim faktorima, a ne okolišnim. Značajno je da su i ti učinci genetskog naslijeđa sve dominantniji kako su se povećavale godine oca.
– Povećana važnost (povećani učinak) genetskih faktora koje je moguće uočiti u potomcima starijih očeva, ali ne i vrlo mladih, sugerira da postoje mehanizmi koji kotroliraju te faktore u različitim krajnostima kada govorimo o godinama očeva – objašnjava dr. Magdalena Janecka, voditeljica studije.
