Marija Maček, majka djeteta u osnovnoj školi, pita što bi se dogodilo kad bi i roditelji počeli štrajkati
Marija Maček, aktivistica koja je uoči blagdana Svih svetih
dospjela u fokus javnosti inicijativom da se stane na kraj
plastičnim lampašima na grobljima, objavila je u srijedu
zanimljivo razmišljanje o štrajku prosvjetara.
Učinila je to, kaže, kao majka djeteta koje pohađa Osnovnu školu
u Nedelišću. Bila bi, veli, sretna kad bi se štrajkom vratio
dignitet učiteljima, ali boji se da neće biti tako. – Od 9.
rujna, kada je počela školska godina, s današnjim danom kada
vlada generalni štrajk u školama, protekao je ukupno 41 radni
dan.
Kako ne želim ništa generalizirati, opisat ću tijek razredne
nastave u OŠ Nedelišće u koju ide moje dijete. Čak 11 dana nije
bilo redovne nastave, a razlozi su sljedeći: 4. listopada
učitelji išli na izlet zbog Dana učitelja; 7. listopada jer je
dan poslije bio državni blagdan pa se produžio odmor; 10. i 11.
listopada zbog štrajka; 16. i 18. listopada zbog izleta (terenska
nastava); 28. listopada zbog štrajka; 30. i 31. listopada zbog
prvog ciklusa praznika; 6. studenog zbog štrajka; 8. studenog
zbog predstave – navodi Marija Maček.
Pita se zašto spajati radne dane zbog dodatnog odmora. Ako se
štrajka, zašto onda izleti imaju prioritet, a ne nadoknada
nastave. Izleti se mogu organizirati i u proljeće kad je vrijeme
ljepše, navodi.
– Ako se štrajka u ime viših i dobrih ciljeva, zar se ne bismo
svi koji smo uključeni trebali naspram toga osjećati dobro? I
dalje, tko će se boriti za ljude čije su struke također
plemenite, časne, važne, a koji ne mogu štrajkati jer su u
realnom sektoru, privatnim poduzećima? Koji odlaze iz ove države
jer su razočarani u sve vitalne sustave – ističe.
Apelira na sve obrazovne djelatnike da pokušaju shvatiti širi
kontekst svojeg djelovanja, poruku koju šalju djeci. No, apelira
i na škole da projekte koje djeca trebaju napraviti u sklopu
kurikuluma organiziraju u školama za vrijeme redovne nastave, da
potiču kod djece istraživanje i stvaralaštvo.
– Zbog pretrpanosti školskog plana, mnoge od tih projekata
naprave roditelji doma. Ne zato jer djeca ne žele, nego zato jer
je to često iznad njihovih mogućnosti. I onda to dijete dobije
peticu. Što smo s tim napravili – zabrinuto će mama
Marija.
– Što bi se dogodilo kad bismo mi roditelji u ime zdravog razuma
počeli bojkotirati i štrajkati vezano za takve projekte koji su
nam pasivno nametnuti? Tu mislim na razne instalacije, vodiče i
tome slično koji su uglavnom sami sebi svrha. Vjerojatno bi
dijete dobilo jedinicu. No, i to bi bilo bolje od ovoga kako je
trenutačno – zaključuje Marija Maček.