Kombinirajući teme, zadatke i metode različitih predmeta te povezujući ih s konkretnom životnom sredinom, učenici su nakon vođenog razgleda Zbirke hrvatske umjetnosti 20. i 21. stoljeća radili na kreativnim zadacima.
Za kraj školske godine učenici 3.c (dizajneri unutrašnje arhitekture i dizajneri keramike) Graditeljska škola Čakovec počastili su se nekonvencionalnom nastavom. Sa svojim profesorima E. Kovač i A. Večenaj posjetili su Muzej Međimurja Čakovec, gdje su održali integrativni trosat.
Kombinirajući teme, zadatke i metode različitih predmeta (Teorija oblikovanja, Hrvatski jezik) te povezujući ih s konkretnom životnom sredinom, učenici su nakon vođenog razgleda Zbirke hrvatske umjetnosti 20. i 21. stoljeća radili na kreativnim zadacima.
– Po vlastitim su sklonostima, simpatijama i procjeni odabrali motiv u koji su mogli slobodno intervenirati te ga individualno reinterpretirati. Drugi je zadatak bio recenziranje odabranog dijela postava (autor, motiv, tehnika…). Nakon detaljnih razmatranja i analiza, nekonvencionalnog rada na podu, prozorskim klupicama, zidovima…, učenici su ostvarili vrlo zanimljive radove u obje zadane kategorije. Zahvaljujemo MMČ što nam je dopustio dugotrajno korištenje svojih prostora – poručuju iz škole.
Recenzije
Angela Bek – promatranje nebeskog
– Opus Angele Bek nevelik je (sadrži 164 djela) i motivski
neraščlanjen (slika i oblikuje svece i nešto pejzaža), no zato
dojmljiv izrazom i kolorativnošću.
U njenom je radu prepoznatljiva doza nesigurnosti i straha, ali i
čežnje za nečim novim, uzvišenijim te opčinjenost nebeskim.
Svojim skulpturama, reljefima i naslikanim portretima svetaca,
Angela Bek daje modre razrogačene oči, toliko otvorene da iz
elipse prelaze u krugove. Nebeskoplavom bojom očiju koje gledaju
prema nebu, Angela Bek prikazuje povezanost običnog
(ljudskog) i nebeskog. Vratovi svetaca oblikovani su tako da drže
glavu usmjerenu prema gore, što proizvodi još izrazitiji dojam
ljudske opčinjenosti nebeskim. Temperama i zidnim bojama svojim
skulpturama naglašava oči: njihovo nebesko plavetnilo podcrtano
je crnim krugovima očiju i svijetlom puti. Bojama i oblikom
skulptura umjetnica svece stvara kao granicu i poveznicu između
zemaljskog i nebeskog. Oči svetaca uprte su u nebo iščekujući
nebesku vječnost, a istovremeno u njima se ogleda plavetnilo neba
povezujući sfere čovjekovog bivanja i njegove čežnje – napisala
je Korina Kanižaj iz 3.c.
Posljednja i prva ljubav
– Lujo Bezeredi bio je kipar-keramičar i slikar hrvatsko-mađarskog podrijetla koji je djelovao u 20. Stoljeću u Međimurju,točnije Čakovcu. Razvijao se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali ju ne završava te se okreće slobodnoj keramici. Većinu svojih djela poklonio je Muzeju Međimurja u Čakovcu, gdje su u stalnom postavu. Djela Bezeredija okupljena su i izložena u improviziranome ateljeu zajedno s njegovim pomagalima pomoću kojih nam je pružen uvid u njegov život i njegov pojam umjetnosti. Uz nekoliko desetaka slika i punih plastika, mogli smo primijetiti bistu postavljenu na polici te istu tu bistu, ali na fotografiji izloženoj još u dva primjeraka. Bezeredi je ljubav prema svojoj supruzi Mariji ovjekovječio na vrlo poseban način: uklopio ju je u neke svoje radove pa tako i samostalnu bistu kojom je na vrlo nježan način prikazivao njezino lice. Bista privlači pažnju svojim očima koja zaista djeluju kao ogledalo duše. Njegove kompozicije otkrivaju razdraganu igru, nostalgična maštanja, tugu i komiku te možemo reći kako je supruga Marija i glina Bezeredijeva posljednja i prva ljubav – napisala je Sara Božek iz 3.c.
Akvareli M. Zidarić
Zbirka Marija Zidarić nastala je u razdoblju od 1952. do 2002. godine. Opus ove umjetnice najraznolikiji je u krugu međimurskih likovnih stvaratelja. Postav zbirke podijeljen je na dva dijela. Na jednoj strani prostorije izloženi su predlošci za tekstil i odjeću, skice za tapiseriju, kostimografske, lutkarske i scenografske skice, na drugoj strani prostorije izloženi su radovi u slikarskim tehnikama kao npr. akvarelu, temperi i tušu. Također su izložene i lutke iz dječjih predstava i tapiserija. Marija Zidarić se u svojim radovima koristi naizgled jednostavnim ali najčešće nepravilnim oblicima. U skicama za tekstil umjetnica se poigrava sitnijim, sličnijim elementima u raznim smjerovima snepravilnim ali skladnim ritmom. Ne koristi nagle boje, ali su zato boje vidljivo pažljivo odabrane i smještene. U slikarskim, slobodnijim radovima vidne su tamne, najčešće hladne boje. Formati radova na kojima umjetnica radi većinom su manjih formata. Iako koristi minimalan broj boja, oblika i motiva, umjetnica ipak uspijeva skrenuti pozornost na svoje radove. Na radu iz 2000. godine “Katruža” umjetnica tehnikom akvarela prikazuje pupoljak katruže na apstraktivniji način koristeći hladne boje, ponajviše zelenu i plavu. Rad istodobno odiše lakoćom i težinom. Boje i potezi kistom su prozračni, ali sjene i tamnije boje daruju radu dubinu i težinu. Savršenom ravnotežom i minimalnim bojama i motiva umjetnica postiže jednostavan ali efektivan učinak na promatrača – napisala je Jesenia Novak, 3.c.
Kostimografjom i tekstilom do istine života
Stalni postav MMČ sadrži djela većine značajnijih likovnih
umjetnika iz Međimurja. Jedna od prostorija posvećena je Mariji
Zidarić, umjetnici primijenjene umjetnosti međimurskog porijekla.
Izložena djela Marije Zidarić daju uvid u dva različita, ali i
vrlo slična područja djelovanja umjetnice.Cijeli postav
podijeljen je u dva perioda njena života. Razdoblje
provedeno u kazalištu Komedija dokumentirano je sa sedam radova,
od čega su tri skice te dizajna kostima za predstave, a četiri
dizajn tekstila. Umjetnica u dizajnu kostima temelji na
kvadratičnim i pravilnim formama uzorka, koji je kontrast podlozi
te tako dekorativni motiv dolazi do izražaja. Linije odjevnih
predmeta istaknute su jasnim crnim obrisnim crtama. Drugi dio
prostora predstavlja rad umjetnice iz kasnijeg razdoblja.
Motivska je razlika upadljiva: radi se o cvijeću, pticama,
oblacima, s naglašenom stilizacijom, tako da se kreću prema
apstrakciji. Pretapanje boja, isprekidanost linija te
nepravilnost oblika ostavlja dojam tragičnosti i kraja.
Za stvaralaštvo ove primijenjene umjetnice zasigurno možemo reći
da je jedno od najposebnijih na području Međimurja. Njena
maštovitost, uočavanje novog i zanimljivog dizajna pokazuje
hrabrost u potrazi za nečim novim. Te testiranje novih ideja.
Odraz su mudrosti umjetnice koja je kroz život stekla mnogo
raznovrsnog iskustva – napisala je Lara Kemec, 3.c.
Ljepota ženskog akta (Pavao Vamplin: dio recenzije)
Pavao Vamplin akademski je slikar primijenjenoga smjera. U MMČ izložena su u okviru stalnoga postava njegova djela: reljefi u bakru, fotografije, keramika te minijature u različitim tehnikama. Vamplinova je prepoznatljiva karakteristika težnja spoznaji važnosti žene i ljepote njena tijela. Umjetnik prikazuje aktove kao slike na platnu, u tehnici litografije, papirografije te modeliranjem gline. Budući da kombinira apstrakciju i figuraciju, malo je teže razaznati figuru u kompoziciji. Apstrakciju naglašava miješanjem boja. Koristi velik broj različitih nijansi boja i ritmova te tako realni lik žene pretvara u apstrakciju – napisao je Filipa Ščuka, 3.c
Tišina II. (Mihael Štebih: dio recenzije)
Tišina II. djelo je Mihaela Štebiha izrađeno 1997. godine
tehnikom suhog pastela na panelu. Ovo je djelo veoma
jednostavno: nema tu, autoru inače dragih, apstraktnih lirskih
ugođaja i simboličnih kompozicijskih rješenja, no svojom
jednostavnošću privlači oko. Kompozicijski se sastoji od tri
osnovna geometrijska oblika. Prvo što se uoči jest trokut u
sredini, koji prikazuje planinu. Ispod planine je crni krug, a
iznad, na vrhu, dva pravokutnika koja tvore križ. Štebih obilno
koristi boja, a glavni motiv dolazi do izražaja korištenjem
ljubičastih, plavih i smeđih tonova, uz dodatak bijele i crne
boje.
Svojim tamnim bojama i misterioznošću predstavlja tišinu, što nam
i sam naziv govori – napisala je Tena Kečkeš, 3.c.
