"Kako se s ljubavlju sve može?", ispričala nam je učiteljica savjetnica Silvija Kosec iz Osnovne škole Prelog, učiteljica sada već bivšeg 4. b razreda
– Evo našeg prekrasnog pola puta osnovnoškolskog
obrazovanja koji je ispunjen radošću, srećom, doživljajima,
osjećajima i smijehom. Najljepši je dan kada ugledate mala,
nježna, uplašena lica prvog dana u školskim klupama. Ne zna se
koja su lica zabrinutija, roditeljeva ili dječja? Razumijem i
jedno i drugo. Male, nježne ručice, pametne glavice, radoznale
‘okice’, sve je to što vam ne mogu ni riječima opisati -ispričala
nam je ovih dana, a nakon rastanka od još jedne generacije ‘malih
maturanata’ učiteljica savjetnica Silvija Kosec
iz OŠ Prelog.
– I? Odjednom, ove četiri godine prošle su ko’ jedan dan.
Sjećam se prvog dana, pisanja prvih slova, čitanja riječi i
rečenica, računanja, maštanja, smijeha i znatiželjnih pogleda.
Nižem uspomene kao perlice na dragocjenoj ogrlici, jer su oni baš
“MOJ 4.B” svaka perlica ogrlice – jedinstveni. Poznajem svako
dijete u dušu, znam što ih veseli, što ih brine, samo zato što mi
je stalo – jer ja sam njihova učiteljica. Uvijek i
sa sigurnošću mogu reći da je svaka generacija posebna. Svako
dijete jedinstveno. Samo je potreban ključić koji otvara njihovo
srce, a taj je ključić ljubavi – kaže s uzdahom i velikom dozom
ponosa.
Rekla je kako je ponosna što je ove mališane naučila
životnim vrijednostima, naučila ih sadržaje potrebne za daljnje
školovanje, usadila ljubav što je najveća vrijednost ovoga
društva.
– Veselim se novoj generaciji i novim izazovima! – poručila je za
kraj. Podastrla nam je foto-inserte onoga što su zajedno radili
kroz prohujale godine.
Vidimo fotografije s terenske nastave u Velikom Grđevcu, Muzeju
Grada Preloga, sa zimskih radosti, maškara, Dana ružičastih
majica, rada na projektu, eko čišćenja. Maštali su, bili u Muzeju
iluzija u Zagrebu, posjetili Dom za starije i nemoćne
osobe Mesmar, radili na projektu Nina i Tino, vježbali, priredili
božićnu priredbu…