Postoji bolja i ljepša hrvatska od ove koju nam nude Milanović, Mesić, Šeks, Petrov, Karamarko, Kolinda, lijevi novinari, analitičari, antifašisti i europejci. To je športska, gospodarska, poduzetnička, kršćanska, domoljubna, vinarska, ribarska i turistička Hrvatska. Okrenimo se takvoj Hrvatskoj, zdravoj, naprednoj i obećavajućoj.
Počeo sam vjerovati kako je došao kraj, kako kaže Radimir Čaćić, bedastoćama političara, kulturnjaka, sindikalista, nevladinih i inih udruga i posebno novinara takozvanih nacionalnih medija, poglavito HRT-a, a kad ono dolaze još veće bedastoće nego ih je Čaćić omeđio.
Izabirem tri primjera koji su pokazali sav jad prije pobrojanih, a prvi je protestni skup na Jelačić placu u Zagrebu u znak podrške Jokiću i njegovoj ekipi koja je nešto radila, a malo napravila na izradi kurikuluma. Čega se nismo svega nagledali i naslušali od grlatih likova uglavnom antifašističkih i komunističkih korijena. Kažu razboriti, mudri i misleći profesori i učitelji kako je Jokić s ekipom izradio pravi pravcati ljevičarski uradak, kakav je zapravo želio njegog mentor i idol Zoran Milanović.
Drugi primjer ili biser je izveo Aleksandar Stanković pozvavši u goste svoj emisije nedjeljom u 2 glavom, obrvama i brkovima Stipu Mesića, od kojega nisam čuo niti jednu pametnu rečenicu ili misao. Pohvalio se Stipe kako se vozi s policijom da bi prištedio Hrvatskoj. Sjećam se kada je Milan Bandić pomogao prijevozom bolesnoj novinarki bio je proganjan. Zaista ne znam kome su u Hrvatskoj potrebni Aleksandar Stanković i Stipe Mesić.
Primjer broj tri su mudrovanja prognanika s Pantovčaka, Vladimira Šeksa, koji onako opaljen kaže kako bi pravi domoljubni čin Tomislava Karamarka bio da podnese ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice.
Naravno, svi hrvatski lijevi mediji Šeksu su dali izniman prostor, a posebno se istaknuo HRT koji je pod vodstvom Siniše Kovačića puno lošiji nego prije. Po meni bi pravi domoljubni čin bio da se Vladimir Šeks zauvijek povuče iz hrvatske politike i javnog života, jer previše je boli nanio mnogim hrvatskim državljanima, domoljubima i patriotima. Da podsjetim, slučaj Ante Gotovine. ‘Locirati, identificirati, uhitit i transferirati’ su velike Šeksove riječi po kojem će ga povijest pamtiti.
Sve ovo je jedna loša Hrvatska, koju nam nude Milanović, Šeks, Kolinda, Petrov, Karamarko, lijevi novinari, analitičari, antifašisti i europejci. Na sreću postoji jedna druga bolja Hrvatska, športska, gospodarska, poduzetnička, kršćanska, domoljubna, vinarska, ribarska i turistička Hrvatska. Njoj se okrenimo, a prva prigoda je nedjelja 12. lipnja 2016. godine od 15 sati kada ‘Vatreni’ započinju svoje sudjelovanje na Euro u Francuskoj. Svaka crvena i bijela kockica je znak da se Hrvatska voli. Hrvatski nogometaši će u Francuskoj igrati protiv Turske, ali i protiv sudaca i novinara koji i ovih dana tvrde kako je Ante Čaćić loš izbornik i kako je hrvatska liga najgora na svijetu.
Pitam takve, koji izbornik iz njihovog regiona je u Francuskoj i iz koje lige su potekle istinske nogometne veličine, Čorluka, Modrić, Vida, Ćorić, Rog, Manđukić, Srna, Kovačić, Badelj i drugi ‘Vatreni’?. Bogata i lijepa naša su hrvatske rukometne reprezentativke među kojima se nalaze i međimurske djevojke Paola Posavec i Nikolina Zadravec. Bravo djevojke, bravo Mrđen!
Stajao sam na Markovom trgu u Zagrebu i slušao jednu učiteljicu kako osnovnoškolcima govori o povijesnom hrvatskom grbu na krovu crkve Svetog Marka. Rekla je učiteljica kako je ovo izvorni hrvatski grb koji započinje bijelim poljem u štitu, na što je jedan učenik kazao kako su na okolnim zastavama prva polja crvene boje. Učiteljica je nekoliko puta kazala kako grb na zastavama nije povijesni nego je on tako zbog politike napravljen. Netko je očito želio da bude suprotan onome na krovu crkve Svetog Marka u Zagrebu, ali i na mnogim drugim građevinama, spomenicima, knjigama i slikama.
Sjetih se kako je nedavno monsinjor Juraj Kolarić rekao da će se zauzeti kako bi u himnu ‘Lijepa naša domovino’. Monsinjor Juraj Kolarić prigodom primanja ‘Nagrade Zrinskih’ je kazao, kako bi mijenjao državnu himnu ‘Lijepa naša domovino’ tako da u nju stavi ili uvrsti rijeku Muru. Hrvatima i Hrvaticama je dosta onih koji bi mijenjali hrvatske svetinje što ‘Lijepa naša domovino’ sigurno jest, pak bi monsinjoru bilo korisnije da promijeni ljude oko sebe, ako ne može mnoge druge koji su katolički puk u proteklih dvadesetak godina ponizili do boli i kako se mladež ne bi trebala kao u primjeru hrvatskog grba mučiti što je istina a što nije.
Vrlo štovani gospodin Kolarić, kada je riječ o himni, mogao bi s propovjednog mjesta podučiti hrvatski katolički puk, kako se treba držati u trenutku izvođenja državne himne. Trebao bi reći kako se kod izvođenja himne stoji mirno sa stisnutom pesti (šakom) na grudima, a ne stajati kako kolac u goricama.
Na proslavi Srpakovog ‘Abrahama’ susreo sam se s hrvatskom istinskom nogometnom veličinom Srećkom Bogdanom Čečijem, srdačno i radosno kao uvijek. Kaže Čeči kako je bio na stadionu Dinama u Zagrebu na utakmici igranoj u spomen na Ismeta Hadžića, što me silno obradovalo iz razloga što Čeči kako i Ladić zagrebački hram nogometa zaobilaze u širokom luku.
A Srećko Bogdan zaslužuje biti u Dinamu, kao što to zaslužuje i Dražen Ladić, a bogme i Dragutin Vabec, koji je u Svetom Martinu na Muri dugo boravio u društvu sa Zorislavom Srebrićem, što znači kako se Ofu traži mjesto u HNS-u. Dražen Srpak od minulog petka posjeduje vjerojatno najstariju butelju vina u Međimurju, staru toliko koliko je i on sam, berbe 1966. u Železnoj Gori.
Da nema radija, novina i televizije ne bih znao kako je u Hrvatskoj trenutno kriza Vlade i Sabora. Ljudi normalno rade, pripremaju se za proštenja, firme, prve pričesti, pljeve vinograde, obnavljaju kućne fasade, prskaju krumpirove zlatice i smrznute voćke, kose travu, obrezuju živice i odlaze na godišnje odmore. Na sreću sve je manje onih koji odlaze tražiti posao u inozemstvo. Naime, najveći broj ih je već otišao, mnogi zauvijek. To ne brine sve manje popularnu predsjednicu države, bivšeg ali i aktualnog premijera, saborske zastupnike, borce za ljudska prava, antifašiste, sindikaliste, nevladine udruge, ali niti ministre. Svima njima je jako dobro u ovakvoj Hrvatskoj, kakvu bez obzira na boju i stranu slažu od trenutka smrti doktora Franje Tuđmana.
Idemo ‘Vatreni’!! Pokažite kako ste bolji i od Pantovčaka, Banskih dvora, Prisavlja i drugih utvrda sebi dopadajućih veličina. Bolja Hrvatska vam zaboraviti neće nikada.