Središnja figura oslobođenja Međimurja od mađarske vlasti i njegova pripojenja Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ivan Nepomuk Novak rodio se 22. svibnja 1884. Macincu kao treće od četvero djece u nacionalno svjesnoj seljačkoj obitelji, što će determinirati kasniji Novakov politički put.
Početno je obrazovanje stekao u macinečkoj osnovnoj školi u kojoj je, kao i u svim ostalim međimurskim školama, službeni jezik bio mađarski. Već u ovo životno doba Novak je bio svjestan svoje nacionale pripadnosti te je nakon završene osnovne, svoje školovanje pokušao nastaviti u čakovečkoj Državnoj muškoj učiteljskoj školi.
Zbog izraženog hrvatstva došao je u sukob s mađarskim učiteljima te je bio prisiljen na nastavak školovanja preko Drave, tj. varaždinskoj gimnaziji. Za te je godine karakterističan Novakov protumonarhijski i socijalni mladenački bunt te s grupom istomišljenika počinje sve glasnije istupati protiv austrougarskih vlasti.
Zbog toga je opet izbačen iz škole, te se vraća u rodno selo kao “propali đak”. U Varaždinu je u to vrijeme već počeo surađivati s tamošnjim listom Naše pravice, a povezao se i sa Zagrebom gdje je postao članom socijaldemokratske stranke i surađivao sa socijalističkim listom Naša snaga. Nakon što je izbačen iz varaždinske gimnazije, Novak je školovanje nastavio u zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji. Ovdje mu je odlukom Ministarstva bilo onemogućeno školovanje i to u bilo kojoj hrvatskoj školi. Ne mireći se s ovakvom odlukom Novak je uložio žalbu, koja mu je uvažena te je konačno uspio maturirati u bjelovarskoj gimnaziji.
U međuvremenu je Novak pritisnut neimaštinom radio u Varaždinu u odvjetničkom uredu Pere Magdića i Platzerovoj tiskari, a nakon toga otišao je u Budimpeštu gdje je radio u tiskari istovremeno uređujući dva socijalistička lista. Konačno, nakon povratka u Zagreb 1907., Novak na Zagrebačkom sveučilištu upisuje studij prava.
Tu je počeo surađivati s listovima poput Vijenca, Mlade Hrvatske i Hrvatskog radnika. Iste je godine objavio brošuru pod nazivom Istina o Medjumurju u kojoj se kritički oborio na sve oblike međimurskog života koji su potpali pod utjecaj mađarizacije. Već sljedeće godine Novak se našao među pobunjenim zagrebačkim studentima koji su protjerani, a svoje su školovanje nastavili u Pragu.
Nakon povratka u Hrvatsku Novak nastavlja svoj književni rad te postaje urednik Hrvatskog đaka kojega je uređivao do 1910. godine. Na književnome planu Novak je održavao kontakte s istaknutim hrvatskim književnicima poput Ive Vojnovića, Antuna Gustava Matoša, Marije Jurić Zagorke i drugih.
Čini se kako se Novak već u Pragu počinje udaljavati od književnosti istovremeno jače ističući svoja politička stajališta. Konačno, 1910. završava studij prava na budimpeštanskom i zagrebačkom sveučilištu te na oba stječe titulu doktora pravnih znanosti. Nakon diplome zapošljava se u struci, redom u gradu Titelu, Novom Sadu te konačno u Prelogu gdje je dočekao početak Prvog svjetskog rata.
U vrijeme kad je stari kontinent uvučen u vrtlog rata Novaku je bilo 30 godina. Uspio je izbjeći odlazak na frontu te je za vrijeme rata ostao u Međimurju. Presudne 1918. odlazi u Zagreb i tu počinje uređivati protuhabsburški i antiratni list Glas Slovenaca, Hrvata i Srba. Iste je godine objavio brošuru pod nazivom Samoodređenje naroda i Mađari koja je čak prevedena na njemački jezik, ali kako je pisana još za vrijeme rata mađarska je cenzura zaplijenila kompletnu nakladu knjige.
U Međimurju se istovremeno povezao s malobrojnom hrvatskom inteligencijom. Nakon što je rat i službeno okončan, Ivan Novak ulazi u plenum novoosnovanog Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba te postaje njegovim povjerenikom za Međimurje. Nakon krvavih događaja u studenom 1918. Novak staje na čelo ideje o pripojenju Međimurja ostatku Hrvatske. Upravo je njegova politička djelatnost tih mjeseci bila presudna za pokretanje akcije oslobođenja Međimurja na Badnjak 1918. godine.
Literatura:
Jovanović, Ljubica Duić, ur., Dr. Ivan Novak (1884. – 1934.) nacionalni preporoditelj i osloboditelj Međimurja, Katalog izložbe dokumenata iz Ostavštine dr. Ivana Novaka u Knjižnici i čitaonici Čakovec, Knjižnica i čitaonica Čakovec, 1998.
Ostavština dr. Ivana Novaka u Knjižnici i čitaonici Čakovec, Knjižnica i čitaonica Čakovec
Vilović, Đuro, Tri sata, Binoza, Zagreb, 1935.
Ivan Vuk, mag. hist. (1987.), magistar povijesti. Od 2012. doktorand je Poslijediplomskog doktorskog studija moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. Područje njegova posebnog interesa je hrvatska (međimurska) povijest s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
