KOLUMNA Tko za dlaku, tko kroz ušicu igle…

Hrvati su narod koji cijeni i poštuje slobodu. I svoju i tuđu. Tisućljetni san o vlastitoj i slobodnoj državi ostvario se 19.5.1991.godine kad se na “Referendumu o hrvatskoj samostalnosti” 93,24 posto građana izjasnilo “ZA” samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku, dok je “PROTIV” bilo njih tek 4,15 posto.

Sloboda, kao temeljno ljudsko pravo zajamčena je “Deklaracijom o ljudskim pravima” na Općoj skupštini UN-a br. 217/III 10.prosinca 1948. godine. Osporavati nekome osnovno ljudsko pravo, pravo na slobodu, atak je na ljudsko dostojanstvo, atak na pravo IZBORA, na pravo da bira i da bude izabran.

Radilo se o lokalnim ili parlamentarnim izborima, građani Republike Hrvatske naprosto hrle na IZBORE kako bi po vlastitoj savjesti izabrali najbolje i najkvalitetnije kandidate.

Eto! Za koji dan ćemo opet na biralištima – u drugi krug, a u drugome krugu lokalnih izbora ćemo birati načelnike, gradonačelnike i župane, sve one koji u prvom krugu nisu dosegli dovoljan broj glasova birača od 50 posto i mrvicu preko toga broja, pa im drugi krug dođe, nešto, kao “aneks”prvom krugu izbora.

U posljednje vrijeme u Lijepoj našoj su aktualni nekakvi čudni aneksi trojice privatnih “mušketira”, a saznanjeo aneksima Ugovora o radu… još bi dugo ostalo tajnom, da službeni vladin “mušketir D’Artagnan”, nije otkrio “Aramisovu”, “Athosovu” i “Porthosovu” nepodopštinu – i sve prijavio sudu.

Naime, o čemu se radi.Desetak dana prije nego je u njihovu privatnu kompaniju “došao vrag po svoje”, aneksima na svoje Ugovore o radu, i još ponešto…, privatni su “mušketiri” sebe izuzeli od odgovornosti za rezultate poslovanja, pa, čak, i od, možebitnih, plaćanja sudskih troškova. Rezon im je otprilike ovakav; kad se država već petlja u našu privatnu kompaniju, neka država snosi i troškove “eventualnih dubioza”!

Vjerojatno ni monsieur Aleksandre Dumas – kao autor romana i otac literarnih junaka “Tri mušketira”ne bi smislio lukaviji način spašavanja Aramisa, Athosa i Porthosaizgabule u kojoj bi se našli.

O ovoj temi, materijala bi bilo i za dva romana, no, ovo ipak nije ni film ni roman, ovo je naša stvarnost. Poput literarnog D’Artagnana i naš se stvarni “D’Artagnan”, ustoličen od našeg premijera, bori protiv zla i nepravde, bori se protiv domaćih “mušketira”, a sve u likovima: “Aramisa”, “Athosa” i “Porthosa”.

Eto, upravo svjedočimo proklamiranom zajedništvu i domoljublju ovih “mušketira” koji “…i u meko, i u gusto, i u tvrdo, i u ritko i na mali milijun načina…”mute li ga mute, ali ovakvu “mućku” poput njihove ni zanosna “Nadalina” ne bi zamutila, ma kako dugo toćala noge u lavoru.

Prvi krug lokalnih izbora prošao je u veselom ozračju birača. Tako i treba biti. Međutim, pristizanjem rezultata iz DIP-ova stožera, umjesto već tradicionalne euforije u izbornim stožerima stranaka vladala je komorna atmosfera, ponegdje, čak, i potištenost, jer se kandidiranima činilo da rezultati s terena presporo stižu, pa…

Ne, ne može se reći da euforije, kao takve, uopće nije bilo, pa i preuranjenog proglašenja svoje pobjede.

Nepotpuni rezultat jednoga kandidata je toliko zagolicao, pa je, valjda da isproba kako to zvuči, održao pobjednički govor, da bi, koji časak iza ponoći – objavom DIP-ova stožera – zato što je prerano “kukuriknuo”, od tuge je umalo “riknuo”.

Protekli, lokalni izborisu polučili i jednu zbunjujuću tvrdnju nekih političkih prvaka. Naime, radi se o redoslijedu i utjecaju njihove političke stranke na hrvatskom političkom nebu.

Zna se koja je najjača i najbrojnija politička stranka, još uvijek se zna i koja je stranka druga po redu, no, nedoumica se vrti oko broja tri. Ni sveti Petar ne može dokučiti koja bi to stranka mogla biti, jer lideri triju stranaka, svak za svoju stranku tvrdi da je “treća politička snaga” Hrvatske.

Pitanje jest: hoće li zajapureni lideri ovih triju stranaka umjeti izračunati i dogovoriti se tko je od njih “brončani”, tko četvrti, tko je pak peti, ili ćemo ponoviti izbore radi sređivanja tablice? Stvoreni smo, kaže knjiga, na “sliku i priliku Božju”.No, srećom, međusobno smo različiti – srećom, nismo jednaki.

Zato, ni sve dlake nisu jednake debljine, a bogme ni sve ušice igle nisu jednako uske – ma što bibličari mislili o tome… Pojedincima je uistinu teško palo što im je za “dlaku” izmakla pobjeda, pa moraju u drugi krug. Drugima se, tek, iza ponoći, osmjehnula sreća, jer su se, kao kroz “ušice igle”provukli da ne moraju u drugi krug.

I, bez obzira na debljinu “dlake” i bez obzira na tijesne “ušice igle”, IZBORI su važan čin građanskih sloboda. Zato i jest na izborima VAŽAN SVAKI NAŠ GLAS!

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije