Franjo Lovrec: ‘Vinogradima prijeti katastrofa nacionalnih razmjera’

Američki cvrčak svojim naletima i djelovanjem svakog dana uništi nekoliko trsova i ne preuzme li politika odgovornost nama prijeti krčenje vinograda, a to znači kako upitnom postaje egzistencija mnogih vinogradara i onih koji ih opslužuju, posredno i neposredno, kaže profesor Franjo Lovrec, legenda međimurskog i europskog vinarstva i dvostruki vinski vitez

Štrigovski kraj je na nogama, uzbuđen i uznemiren, ali ne zbog Štrigovskih noći, niti zbog povijesnog uspjeha ‘Vatrenih’ na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Nego zbog pošasti kojoj je podrijetlo u drugoj velesili, SAD-u i kolokvijalno se zove američki cvrčak.

Iz dana u dan od posljedica djelovanja američkog cvrčka kroz zlatnu žuticu strada po nekoliko trsova. Prolazeći pokraj vinograda, samo uz rubove parcela vidjeli smo na desetke zlatnom žuticom oboljelih trsova, a zaustavivši se vidjeli smo i potpuno osušene trsove, od kojih je više od samih vinogradara podrezanih kako bi se bolest zaustavila i koliko toliko trsovi sačuvali za daljnji uzgoj.

Tako smo stigli u Sveti Urban na velebno, kulturno-povijesno i u znaku vina i vinarstva uređeno gospodarstvo obitelji profesora Franje Lovreca, legende međimurskog i europskog vinarstva, nositelja dvaju viteških redova te brojnih priznanja za svoja kvalitetna i vrhunska vina, među kojima je viteško dominantno. Kako se to od viteza i očekuje.

Lovrec je prije nekoliko dana na skupu vinogradara u Svetom Urbanu na imanju obitelji Horvat upozorio na probleme koje izaziva zlatna žutica, a nas je pozvao kako bi pojasnio što se događa, kakve su posljedice moguće te kako se boriti protiv američkog cvrčka, prirodnog prenositelja i širitelja zlatne žutice i tko može pomoći.

Prijeti krčenje vinograda u cijeloj Hrvatskoj

– U povijesti se na ovim prostorima nije dogodila ugroza ovakvih razmjera kao što je to sada, kada su naši vinogradi u velikoj opasnosti da jednostavno nestanu. Istina, neće se dogoditi odmah, ali ne poduzmu li se ozbiljni koraci u tom smjeru, Međimurje prvo, a potom i cijela Hrvatska je pred krčenjem svih vinograda. Želim kazati kako nije istina, da je američki cvrčak stanovnik samo u međimurskim vinogradima, nego i drugdje, samo o tome se za sada javno ne govori.

Imam dosta godina i dobro i dugo pamtim, te stoga odgovorno tvrdim kako je američki cvrčak uvežen iz Italije iz ‘Rošede’ s trsovima koje smo mogli uvoziti samo iz Italije i samo preko jednog uvoznika, koji je dobro pozicioniran danas u sustavu hrvatske poljoprivredne hijerarhije. Dakle, cvrčak nije kriv što je živ, nego uvoznik koji ga je uvezao i nama prodao u zavežljajima trsova. Najvjerojatnije je stigao u obliku ličinke-larve, a nama je sreća što se ne prenosi škarama kod rezanja vinograda nego eto u letu i kontaktu s listom stvara zlatnu žuticu koja polako, ali sigurno, nažalost, uništava ovo veliko blago.

Zato predlažem i tražim, koliko to mogu putem vas i na nekakvim skupovima te preko poznanika da se svi ozbiljno uključimo u borbu protiv zapuštenih vinogradima koji su izvor zla i njih treba ukloniti i terene održavati. Trenutno su najnapadanije i ugrožene sorte chardonay i rizling rajnski, dok hvala Bogu pušipel hrabro odolijeva cvrčku i bolesti. Inače, američki cvrčak vrlo je sličan hrvatskom cvrčku koji krasno cvrči, po međimurski rečeno grilu ili zrikavcu. Znali su naši stari kazati, da kada gril- cvrčak pjeva u grožđu šećeri rastu u hipu, kaže Lovrec.

Ministar Tolušić i župan Posavec moraju biti s nama

– Svi mi trebamo skočiti na noge i od politike zahtjevati pomoć i potporu, jer sami, bez politike na žalost ne možemo. Vinogradari moramo biti disciplinirani i pod nadzorom imati što se zbiva u našem vinogradu, ali i u susjedstvu te na to upozoriti. Treba obilaziti vinograde, svaki tjedan i ako treba odmah amputirat dio trsa ili ga iščupati i uništiti, a nikako držati u vinogradu. Vinogradi traže higijenu okoliša i stoga je potrebna reakcija viših razina. Evo, na slovenskoj strani u predjelu Globoka ima mnogo vinograda u kojima sam zapazio zlatnu žuticu i upozorio vinogradare kako nemarom štetu nanose sebi i nama u susjedstvu.

Tamo vlada nehigijena, a rezultati toga se odražavaju u nekvaliteti njihovih vina. Ima svijetlih primjera iz drugih dijelova Slovenije, pa tako izdvajam područje Općine Lendave gdje nadležne općinske službe putem letaka umotanih u plastični omot upozoravaju svakog vinogradara i vikendaša, velikog i najmanjeg, kako je dužan u roku od 14 dana očistiti okoliš vinograda i svoj vinograd kvalitetno održavati. U suprotnom, općina-država će sama očistiti okoliš i ukloniti otpad i to od vlasnika naplatiti.

Tako bi trebalo biti kod nas i osobno sam općinskom načelniku Stanislavu Reberniku rekao kako Općina treba hitno postupiti i naravno ako nastanu troškovi, naplatiti ih od vlasnika neuređenih vinograda i parcela. Načelnik Rebernik kaže kako niti općinske službe to same mogu vrlo teško sprovesti, stoga im trebaju pomoći međimurski župan Matija Posavec i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Oni bi sada trebali biti ovdje među nama vinogradarima i svojim utjecajem i mehanizmima pomoći u uvođe nju discipline, kako se ne bi ponovila filoksera koja je isto tako iz SAD-a u Europu stigla 1860. godine, a u Hrvatsku 1880. godine i počinila štete ogromnih razmjera.

Ali, ujedinila je struku i politiku te je potpisana Bernska konvencija o suzbijanju filoksere. Stoga i ja vapim za suradnjom vinogradara i politike, kako ne bi bila ugrožena egzistencija stotine međimurskih i tisuće hrvatskih vinogradara. Podsjećam, kako je tih godina u Francuskoj više tisuća vinogradara počinilo samoubojstvo. Siguran sam kako to međimurskim i hrvatskim vinogradarima ne želi, zaključio je Lovrec.