Sve što se nudilo i konzumiralo spremljeno je doma na gruntu, od vlastitih artikala, od mesa do začina, a domaćini Stjepan, Jasminka i Iva svakome su ugodili činjenjem i riječima
Obitelj Stjepana i Jasminke Zadravec u Oporovcu, koji skupa s djecom Stjepanom i Ivom posjeduju OPG Zadravec te se kozarstvom bave umom, dušom i tijelom, a sve to su u subotu, 14. srpnja tijekom cijelog dana predstavili i pokazali su na svojem gruntu u Oporovcu.
Donedavni dani jaretine i svega što uz to ide (na Ranču) ovaj puta su bili složeni tako da se čitav uzgojno-prerađivački i konzumni program događao u štali, kušaonici, prodavaonici, pod šatorom i kod kotla iz kojeg je mamio miris ukusnog jarećeg gulaša koji se kuhao samo s prirodnim domaćim začinima i dodatcima.
S puno emocija i poštovanja svakoga tko je došao na ovaj eduativno-gastronomski i zabavni događaj Stjepan senior, Jasminka i Iva u detalje su upoznali o uzgojnom procesu koji je u cijelosti njihov, a započinje parenjem jarca Welsa i koza, koje potom na svijet donose jariće, koji se uzgajaju u potpuno ekološkom ambijentu, od smještaja do hrane.
Stjepan je s prijateljem rasjekavao ranije na ražnju pećene jarce, dok je Iva tumačila što je sve u štali, mljekari i sirarnici. Žene, prijateljice obitelji posluživale su hranu, posjetitelji se slastili dobrotama, a uvaženi član Međimurskog vrućeg kaja je glazbom i pjesmom štimung činio još bogatijim. Ovog trenutka ponos obitelji je kćerka Iva koja je za ovu prigodu izradila brošuru-pričalicu ‘Jarek Jurek priča’ koja je začetak snažnijeg i kvalitetnog zapisivanja obiteljske tradicije i događanja, kasnije spremljen u modernoj tehnici.
Drugo pak je Velika zlatna medalja za kozji sir u bučinom ulju dobivena u Gornjoj Radgoni. Sve je ovo potvrda snage i pravilnog načina bavljenja kozarstvom OPG-a Zadravec. Cilj je imati potpuno ekološki uzgoj hrane za životinje, kao i proizvoda koje plasiraju na tržište. Zadovoljna lica, osmjesi i radost krasila su posjetitelje Zadravčevog grunta u lijepom Oporovcu, biseru juga Međimurja opjevano u popijevki Međimurje malo…, a sa juga ravno polje moj premili zavičaj.
Rekla je matičarka priločka, ljepotica iz Strahoninca, kojoj smo
općinjeni njezinim izgledom, uljudnošću i razgovorljivošću
zaboravili ime, kako je ovo bila bajkovita priča gdje se
slastilo, razgovaralo, pjevalo i plesalo, istinski. Do zadnje
minute domaćini nisu pokazivali znakove umora, a opslužili i
poslužili su stotine posjetitelja. Zadravci, za sve što činite i
što ste učinili, naklon do poda.
