Želeći ostati anonimni, supružnici S, V i Z. iz Kotoribe, žele ukazati kako su Kotoripčani gotovo svakodnevno suočeni s otuđivanjem imovine. U zadnje vrijeme je to hrana
– Posebno boli kada ti otuđe ono što voliš, o čemu se mjesecima brineš – kažu.
Svi u mjestu znaju čijoj populaciji pripadaju, no među njima ima pozitivnih iznimka.
Žive u samom središtu Kotoribe, Sajmišnoj ulici, jednoj od najfrekventnijih u naselju. Ovdje se nalaze najbrojnije kotoripske tvrtke. Kada su njihovi djelatnici u petak 13. listopada završili s trećom smjenom i otišli svojim kućama, negdje oko 22,30 u ‘četvrtu smjenu’ je u dvorište S-ovih ušao nezvani gost(i). Kažu kako ne znaju, već samo pretpostavljaju, da nije bio sam te da je nepoznati pobjegao kada mu je partner uhvaćen na djelu. Došao je do kokošinjca u kojem su bili pilići koje su baš u subotu namjeravali obraditi za konzumaciju.
– To radimo godinama, kupimo ih male, hranimo ih, tovimo kako bi bili što kvalitetniji za konzumaciju jer, domaće je domaće – kaže domaćica kuće. Ostali su bez toga jer je drznik svima zavrnuo vratove, odvojio im glave i strpao ih u vreće te ih odnio na bicikl koji je bio s ulične strane. Da apsurd bude veći, bicikl je bio vlasnikov jer su ga navečer jednostavno zaboravili pospremiti u dvorište. Kada je to obavio, zacijelo nije ostao zadovoljan, pa se je vratio u dvorište na dodatnu ‘inventuru’.
Imao je sreću jer je garaža bila nezaključana, a upravo je tu ‘pao’. Naime, nije mogao naći prekidač električne rasvjete pa je padao preko stvari u unutrašnjosti što je izazvalo buku i izmamilo u dvorište vlasnika.
– Naišao sam na drznika koji nije mogao nikamo i tada se je počelo odmatati klupko jer smo tek dana saznali za sudbinu pilića- kaže naš sugovornik i dodaje kako se je jedva suzdržao, a da ne bude grub, što bi možda imalo drugačiji ishod. Prošlo mu je glavom, da pilići nisu ipak toliko vrijedni kao posljedice koje bi nastale. Drznika je uspio zadržati, posjesti ga za stol na terasi. Možete misliti kakva je bila atmosfera, a u međuvremenu je mobitelom ovjekovječio posljedice krvavog pohoda. Policija, koju je pozvala supruga, došla je nakon desetak minuta.
Policajci PP Prelog obavili su svoje obveze, uputili supružnike u prava, naložili su lopovu da vrati piliće koje ni u kojem slučaju nisu htjeli primiti.
– Uzeo je za to drznik i obećao kako će kroz dan, dva nedjelo doći platiti, no to se nije dogodilo, a što nismo niti očekivali – rekla je gospođa V.
– I da je, dala bi mu novac natrag ili otišla s njim u prodavaonicu i kupila mu ‘piceke’ kako bi mu pokazala kako se legalno do toga dolazi – dometnula je.
– Zna on to! Zna puno više. Zna za koliku vrijednost može otuđiti tuđu imovinu, a da ne bude terećen po službenoj dužnosti. I to može svaki dan. Svaki dan po nešto manje od 1.000 kuna koliko mu zakon ‘dopušta’ i zamislite berićetni život – kaže Z.
Izrazio je revolt prema onima koji pišu zakone koji stvaraju lopove. U drugim državama toga nema, a kamo li ulaska na privatni posjed. Tamo ‘drugdje’ bi završio na način da nikada više ne bi imao na umu da nešto takvo ili slično učini. Rekao je kako je policija uputila u njihova prava. Privatnu tužbu koja bolje da niti ne započne jer bi to bio samo ‘pucanj u prazno’.
Supružnici su rekli kako su nas pozvali, ne da bi jadikovali zbog deset pilića, već da bi ukazali kako nisu u Kotoribi jedni koji su žrtve onih koji vjerojatno imaju spisak onih koji uzgajaju perad. Dodali su kako ljudi slučajeve više ne prijavljuju, a ima i oni koji se boje, a oni razmišljaju da kokošinjce ostave u paučini.
Konačno, ako se to događa u strogom središtu, pod jakom električnom rasvjetom, kako je onima na mjesnoj periferiji?
– Imam mnogo dobrih poznanika iz ove populacije koji kažu kako se zna da ih ‘sramote’ tzv.’dođoši’ za koje nitko ne zna odakle su. Tu se nastane, prave štete toliko dugo dok se može, a kada bivaju dokraja raskrinkani nestaju u vidu magle – pojasnili su nam.
– Dodat ćemo k tome kako se njihovi prljavi pohodi nastavljaju po ostalim naseljima. Kako dugo i gdje ? Tako dok im liberalni zakoni budu saveznici.
Radi se o ljudima mlađe životne dobi, ‘socijalcima’ s djecom na čiji račun žive, a terete dio naših osobnih primanja.