Vijesti / Društvo
Društvo
ISPOVIJEST ČAKOVČANKE 'Bila sam na rubu. Tešku borbu s depresijom preboljela sam trčanjem'
Ilustracija/I.N.

OTVORILA DUŠU

ISPOVIJEST ČAKOVČANKE 'Bila sam na rubu. Tešku borbu s depresijom preboljela sam trčanjem'

U tim teškim danima glavom su joj prolazili samo suze, strah i tuga. Tešku borbu s bolešću dobila je utjehom u trčanju, a danas je mir pronašla u meditaciji i jogi

Depresija i anksioznost bolesti su današnjice koje sve više zahvaćaju mlađu populaciju ljudi, a oni koji boluju od depresije vrlo često imaju i neke od sljedećih simptoma: manjak energije, promjene apetita, nesanicu ili preveliku potrebu za snom, povećanu tjeskobu ili zabrinutost, smanjenu koncentraciju, neodlučnost, nemir, osjećaj bezvrijednosti, krivnje ili beznađa, misli o samoozljeđivanju ili suicidu.

Rizik od razvoja depresije se povećava sa stresom, traumatskim životnim događajima kao što su smrt voljene osobe ili prekid veze, fizičkim bolestima, problemima uzrokovanim konzumacijom alkohola ili droge, siromaštvom, nezaposlenošću, nepravilnom prehranom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću. Kod nekih osoba postoji i genetska, urođena predispozicija za razvoj depresije.

O depresiji i anksioznosti svoju dušu otvorila je Čakovčanka koju ćemo radi zaštite identiteta u tekstu zvati Tea.

- Sve je započelo još za vrijeme studija. Predavanja, sati učenja, svakodnevni pritisci koje prolazi uglavnom svaki prosječni student sačinjavali su moj dan. Potječem iz građanske obitelji u kojoj nije bilo nekih trzavica, a živjeli smo jednim mirnim i staloženim životom. U obitelji nikada nismo imali nekoga tko je bolovao od nekih psihičkih smetnji - kazala je danas 39-godišnja Tea.

- U dvadeset i prvoj je sve počelo. Pritisci na studiju su bili sve jači, a i na ljubavnom planu mi nisu baš ruže cvjetale. Započelo je prvo sa glavoboljama i vrtoglavicama. Naravno, o tome nisam nikome pričala, nekako mi je bilo nelagodno govoriti o tome.  Ubrzo su započeli napadi panike. Suze, strah i tuga prolazili su stalno mojom glavom - prisjeća se Tea.

Tea je prestala studirati te je pauzirala jednu godinu, a time je započela tešku borbu s bolešću s kojom se nikada do tada nije susretala. Od strane psihijatra su joj ordinirani lijekovi. Jedini njezin san i želja su bili samo da prestane agonija i tjeskoba koje su je mučile.

- Nakon tjedan dana hospitalizacije i razgovora sa psihijatrom utvrđeno je da bolujem od anksioznosti i depresije te su mi ordinirani antidepresivi, lijekovi za smirenje i tablete za spavanje. Kroz svaku moju misao prolazile su misli o samoubojstvu i samoozljeđivanju te događajima iz djetinjstva. Suze bi tekle bez ikakvog razloga, a manjak apetita rezultirao je naglim gubitkom tjelesne težine. Kad bih se pogledala u ogledalo u mom odrazu, to nisam bila ja, samo netko nalik meni – prisjeća se Tea  teških dana.

Depresija je bolest koja pogađa ljude svih dobnih skupina

- Velika pomoć i podrška bili su mi roditelji. Nitko od nas se do tada nije susretao sa bolešću kao što su napadi panike, anksioznost i depresija. Jako me pogodilo to što je okolina, odnosno moji prijatelji i poznanici, dosta negativno gledala na moju depresiju.  Velika većina prijatelja me izbjegavala jer su me smatrali ludom. Stidjeli su me se - govori Tea o teškim danima.

Tea se zatvorila u sebe, a tuga u njoj bi jačala. Zatvorila se u svoja četiri zida i krivila samu sebe za sve što joj se događa. Utjehu je pronašla u trčanju, sportu kojim se nekada kao srednjoškolka bavila.

- Počela sam trčati. U početku je to bilo nekoliko kilometara na dan, no kako su se kilometri nizali, a moja depresija je počela jenjavati. Prošle su već mnoge godine i  danas trčim velike kilometraže, a depresije nema. Ne gledam televiziju, jer me ne zanima politika i kvazi društveni događaji. Pratim portale o produhovljenosti, zdravom životu i sportu, a vlastiti mir pronašla sam u meditaciji i jogi. Završila sam studij i već godinama radim u struci - kaže Tea.

- Poručila bih čitateljima da budu podrška oboljelima od psihičkih bolesti jer podrška i oslonac u njihovom životu je ključni faktor prema njihovom izlječenju - završava Tea sa zadovoljnim osmijehom na licu.

Pročitajte i ovo
Najgledanija galerija
Izdvojeno

Reci što misliš!