Početkom tjedna stanovnici Reke dobili su u svojem sandučiću cedulju u kojoj svećenik Križanec traži od 100 do 3000 kuna za ugravirano ime na glavnom križu križnog puta koji se misli graditi donacijama župljana.
Varaždinska biskupija oglasila se u vezi vijesti vezane uz
župnika župe Presvetog Trojstva Reka kod Koprivnice.
Župnik Mario Križanec prošle je godine raspustio
crkveni zbor zbog, rekao je, tračanja i širenja negativnih
vibracija, piše
Index.hr.
Početkom tjedna stanovnici Reke dobili su u svojem sandučiću
cedulju u kojoj svećenik Križanec traži od 100 do 3000 kuna za
ugravirano ime na glavnom križu križnog puta koji se misli
graditi donacijama župljana.
U javnosti je o njemu progovorio David Pokos,
jedan od stanovnika, a Križanec je na optužbe odgovorio preko
intervjua za katolički portal book.hr. Župnik je Pokosu spomenuo
‘majku Židovku’, a lijepe riječi nije imao ni o župljanima iz
Reke.
Varaždinska biskupija reagirala je priopćenjem kojeg prenosimo u
cijelosti.
– Varaždinska biskupija u potpunosti odbacuje bilo kakve
neprimjerene izjave ili komentare, s koje god strane dolazili,
izrečene, napisane ili objavljene sa svrhom da se nekoga ponizi,
omalovaži, da se zlonamjerno povrijedi nečije osjećaje ili pak
nekoga difamira.
Ne ulazeći u interpretacije bilo čijih izjava, Varaždinska
biskupija poziva da se bilo kakve poteškoće koje postoje u odnosu
vjernika Župe Presvetog Trojstva u Reki, ili eventualno ostalih
mještana, s njihovim zakonitim župnikom, riješe u međusobnom
razumijevanju i dijalogu prihvaćajući i drugačija mišljenja i
stavove, a i sam varaždinski biskup uvijek je bio i ostaje na
raspolaganju svima koji su mu se obratili sa željom da se pokuša
naći neko prihvatljivo i pravično rješenje.
Načelno se može istaknuti kako je u predmetnom slučaju odluka
o projektu izgradnje križnoga puta i načinu njegova financiranja
donesena prema crkvenim odredbama, u dogovoru s ekonomskim i
pastoralnim vijećem navedene Župe, a koje sačinjavaju izabrani
predstavnici vjernika.
To je i dosada bila praksa u vezi ostalih uspješno ostvarenih
župnih projekata. Jasno je da je u današnjim društvenim i
ekonomskim prilikama uvijek razborito pripaziti i skrenuti
pozornost da se poziv vjernicima za dobrovoljnim darivanjem
njihovoj župnoj zajednici ne bi shvatio kao bilo kakvo negativno
diskriminiranje onih koji nemaju ili imaju manje od ostalih, ali
koliko je nama razvidno iz predmetnog slučaja, i sam je župnik
takve navode u potpunosti odbacio, navodeći kako se uvijek i u
svemu isključivo vodio dobrim namjerama, vrednujući i onaj
najmanji dar, ali darovan srcem.
Također je istaknuo, a što se može potvrditi i temeljem
djelovanja župnog Caritasa navedene Župe, da su se ostvarili i
ostvaruju se, kako redoviti, tako i posebni karitativni projekti
na župnoj razini, pomažući najpotrebnijima.
Jasno je da uvijek ostaje pitanje na koji način obilježiti i
spomenuti nečiji dar. Velika većina crkvenih građevina, osobito
povijesnih, kao i pripadajućih interijera, nosi imena donatora,
pojedinca ili obitelji kojima se na takav način željelo zahvaliti
na darovanom daru, ali koji su često i sami htjeli ostati u
trajnom spomenu, osobito molitvom, zajednice koja se na takvim
mjestima okuplja.
Mnogi su koji nisu htjeli, radi svoje poniznosti, nigdje
ostati zapisani, a najbrojniji su oni nepoznati i maleni koji su
skromno, ali redovito, sudjelovali u materijalnim potrebama svoje
zajednice. Crkvena zajednica svima bez razlika zahvaljuje i za
sve moli Božju nagradu.
Želeći svima u ove svete korizmene dane dar vlastitog
obraćenja djelima pokore, molitve i ljubavi, svi su pozvani na
mir i dobro! – napisali su iz Varaždinske biskupije.