VELIKI INTERVJU

Grozdana Žagar – vlasnica i ravnateljica prvog privatnog vrtića u Međimurju

Već kod upisa u vrtić dogovorimo sve najbitnije stvari i toga se svi držimo, tako da nema problema niti s jedne strane. Evo, skoro frtalj (četvrt) vijeka ili stoljeća odgajamo tolerantnu i multikulturalnu djecu, koja će jednog dana biti nositelji mnogih poslova i dužnosti, za čvrstu i ugodnu Hrvatsku, kaže Grozdana Žagar, vlasnica i ravnateljica predškolske ustanove Dječja mašta, prvog privatnog vrtića u novoj, demokratskoj i nezavisnoj hrvatskoj državi.

Grozdanu Žagar upoznao sam prije otprilike 25 godina. Kasnije je nekoliko puta susretao, a minulih godina vrlo rijetko ili malo. U podsvjesti mi je stalno nazočan bio njezin blagi lik, osmijeh koji se s njezinog lica zrcalio svakog trenutka, te osebujan baršunasti glas, onda, mlade odgajateljice. Danas, frtalj vijeka ili stoljeća kasnije, kada sam je pohodio u njezinom uredu u Čakovcu, vidjeh gotovo se na Grozdani ništa nije promijenilo, osim stvari koja priroda ili bolje rečeno godine života sa sobom donesu.

Osmijeh, otvorenost, blagost, toplina i otvorenost dočekaše me na ulazu u vrtić ili predškolsku ustanovu Dječja mašta i prvi upiti kako sam i kako smo? Tih devedeseth godina bilo je hrabro otvoriti privatni dječji vrtić jer ljudi jednostavno nisu imali iskustva s time, a imali su i društvene vrtiće, no Grozdana je bila odlučna da pokrene nešto novo, da roditeljima i djeci ponudi bliskiji odnos i usmjerenost prema osnovnoj školi u jednim ipak drugačijim okolnostima. Onako, kako je ona to ili o tome maštala, pa je tako i ustanova i vrtić imenovan maštom, sada i dječjom.

Nije trebalo dugo čekati da se Dječja mašta profilira kao prestižna ustanova i vrtić, te se iz Čakovca razsprostranila Međimurjem. Svojim radom, napredovanjem, odnosima i novostima Dječja mašta je poticala ‘konkurenciju’ da i ona učini promjene na bolje, te danas Međimurje ima ako ne najmodernije, ali sigurno najbolje vrtiće, vrtiće iz kojih ne izbijaju afere, a izlaze za sve ono što ih očekuje lijepo odgojena djeca.

Sada je na redu novi dječji vrtić u Čakovcu

Pitam Grozdanu što je i što danas znači predškolska ustanova Dječja mašta, po čemu je ona posebna i što će ona i njezino djelatno osoblje ubuduće dati ili pružati korisnicima i njihovim roditeljima?

– Bože, već je četvrt ili po našem domaćem frtalj stoljeća…, bolje vijeka kako radimo. Dobro to je jubilej kojeg ćemo uskoro obiliježiti nekim događanjima, a što se tiče što značimo, mogu kazati da to najbolje znaju korisnici naših usluga, daklem djeca i njihovi roditelji. Sve ove godine puno smo ulagali u stvaranje ili obrazovanje naših djelatnica, te stvaranju kvalitetnog okruženja za djecu u svim našim vrtićima. Sada je na redu malo komocija, a to znači kako krećemo u izgradnju novog Dječjeg vrtića u Čakovcu, koji će zadovoljavati najviše standarde potrebne djeci, ali i svima nama, od spremačice, preko kuharice, odgajateljice, psihologinje do konačno i mene same.

Istina, neće ovo biti gotovo preko noći, jer prvo treba stvoriti ‘peneze’, a to danas ne ide jednostavno, pogotovo vrtićima i privatnom vlasništvu. Negdje za tri godine, ako sve bude kako želimo, novi dječji vrtić preko puta Medikola u Čakovcu bit će spreman za otvaranje i korištenje.

Pišemo projekte i natječemo ze novce iz fondova

Teško je očekivati kako bi iz samo redovitog poslovanja u današnjim uvjetima bilo moguće pribaviti novce za ovu investiciju, koja će svakako biti osvježenje u ovom dijelu odgoja i obrazovanja onih za koje mnogi vole kazati ‘našu budućnost’.

– Nikako ili jako teško bi samo poslovanjem vrtića bilo moguće stvoriti dva-tri ili nešto više milijuna kuna koliko će otprilike stajati novi vrtić. Kaj da velim. Šparamo na svim stvarima, poglavito našim osobnim i ničime se ne razbacujemo. U ovakvim vremenima i uvjetima preostaju nam fondovi na koje se kandidiramo. Moguće nam pomogne Grad Čakovec, nešto Međimurska županija, pak ministastvo.

Borimo se i borit ćemo se pošteno i korektno. Sami, uglavnom vlastitim radom pišemo projekte, koje potom šaljemo na natječaje. Vjerujem kako ćemo uspjeti i nakon velikih ulaganja u ljude i znanje izgraditi građevinu, kako bi smo izašli iz unajmljenih prostora, koji više ne zadovoljavaju potrebe. Ne toliko odgojne i radne koliko ekonomske, jer zgrada je stara, pak je i grijanje skuplje kao i svi drugi energenti te samo održavanje.

Nismo pobjegli niti smo otjerani iz Murskog Središća

Osim u Čakovcu predškolska ustanova Dječja mašta vrtiće ima i u drugim naseljima. Nedavno je radom prestao vrtić Dječja maštanja u Murskom Središću, a prostorom je prošlo kako je vrtić, odnosno Grozdana pobjegla iz Murskog Središća.

– Ovo zadnje, prvo. Nismo niti pobjegli iz Murskog Središća niti smo otjerani, ali jesmo vrtić zatvorili, no prije smo sve dogovorili s roditeljima te su oni naše dot(s)adašnje polaznike porazmjestli po drugim vrtićima. Znali i vidjeli smo kako se u gradu izgrađuje novi dječji vrtić, pozanimali se za cijenu najma i uvidjeli smo kako za to nismo spremni, a s druge strane u prostorima koje smo koristili i koji nisu naše vlasništvo teško bi parirali novom vrtiću. Ekonomski ne bi išlo i bolje da je ispalo ovako, jer mi sve vrtiće imamo u privatnim ili društvenim prostorima u koje ne možemo ulagati.

S Gradom i vlasnicom prostorija u Murskom Središću, a poglavito s djecom i njihovim roditeljima smo se korektno oprostili i rastali. Moguće jednog dana osvanemo opet u Murskom Središću. Sada, osim u Čakovcu (Bambi) imamo dječje vrtiće u Sivici (Pinokio) i Zebanec Sel u (Leptirići) i u svima njima je dobro i živahno. Vjerujem kako će tako i ostati, jer posadili smo dobre korijene, dobri smo s općinskim čelništvima i vjećnicima.

Pozitivna iskustva s Romima i drugim nacionalnostima

Svi vrtići u sustavu predškolske ustanove Dječja mašta jednako su tretirani, a Grozdana je posebno sretna i ponosna što među roditeljima polaznika i samih polaznika, vlada prijateljstvo. Među korisnicima vrtićkih usluga su osim Hrvata i djeca drugih nacionalnosti i naroda.

– Naša i moja iskustva s Romima, ali i Albancima i drugima su pozitivna i nemamo nikakvih problema s tih strana. Najveći broj pitanja otvorimo i zatvorimo kod samog upisa u vrtić i mogu ponosno reći kako su svi polaznici naših vrtića kod nas od jaslica do polaska u osnovnu školu. Mi se prilagođavamo svakom djetetu ponaosob kada je u pitanju vjera ili vjeroispovjesti, ateizam, nacionalnost ili narodnost te govor. Imamo toliko primjera gdje smo trudom prema djeci iznenadili i same roditelej.

Stvaramo multikulturalno ozračje, snažimo individualni pristup svakom djetetu i kod nas nema namrštenog ili uplakanog djeteta negdje u kutu prostorije ili na krevetiću. Roditelja doživljavamo kao partnera te stoga ne čudi kako naši negdašnji polaznici sada k nama dovode svoju djecu. Dajemo punu podršku razvoju roditeljskih kompetencija, pozorno slušamo i uslišujemo, a opet sve radimo prema re gulativama, propisima i zakonima.

Ovo je više poziv nego posao

Raditi s djecom, pogotovo ne svojom, nije niti malo jednostavno i lako. Dijete je živi stvor kojeg ne možeš negdje staviti i ostaviti. O djetetu stalno treba skrbiti, a kako bi to bilo kvalitetno potrebni su i dobri odgajatelji.

– Vidite ili vidiš, odgajateljica, odgajatelj ili teta nije jednostavan i običan posao, nego nešto u što moraš ugraditi dio sebe i svojih osjećaja i osjećajnosti. Hvala Bogu, mi imamo vrlo motivirane zaposlenike koji shvaćaju kako je njihov rad više od samog posla za plaću, kako je to poziv. Znaju oni kako biti pozvan znači najviše puta sebe cijeloga dati za djecu, za djecu koja će jednog dana postati mladež, studenti, doktori, inženjri i druge odgovorne osobe, biti će budućnost naše domovine.

Kao i meni vlasnici vrtića i zaposlenicima je fokus interesi roditelja i potrebe djece. Mi smo sigurno ili vjerojatno jedina ovakva ustanova u Međimurju koja ima svojeg psihologa, i ponosna i sretna sam što je to moja kćerka, koja skupa s 30 zaposlenika svakodnevno stvara naraštaje novih i sve boljih mladih ljudi-slatke djece. Za njih i zbog njih i njihovih roditelja radimo do 20 sati, odgovorno kako smo naučeni i konačno kako to živi u meni koja na početku i na kraju sam odgovorna kako bi Dječja mašta bila ono što od 1994. godine proklamira. A to je skrb za nečiju djecu, veću nego za vlastitu.

A baš je brzo prošao ovaj ugodan razgovor. Kao i ovih 25 godina. Gledam ovu dječicu i mislim si kakvi će to biti sinovi i kćeri, očevi i majke za 25 godina. Zapravo, maštam!!!! To je mašta. Još da mi je osobno dječja, ha,ha,ha, pa pa…!!!

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije