Renata Marđetko (34) iz Kotoribe predsjednica je i osnivačica udruge “Pomoć neizlječivima”. Prošle je godine izabrana za dobrotvorku godine, a nagradu Josipa Vancaš pokrenula je Zaklada Zamah. Takvom inicijativom žele dugoročno naglasiti važnost i ulogu žena u promicanju dobrotvorstva i djelovanju na promjene u hrvatskom društvu.
Kad su Renati bile tri godine, njezina je majka oboljela od raka dojke. Nakon operacije je prizdravila, no nakon nekoliko godina bolest je zahvatila i drugu dojku. Renata je kao malo dijete intenzivno proživljavala bolest i mukotrpno liječenje svoje majke. Već je tada u sebi prepoznala poziv da postane medicinski radnik i pomaže teškim bolesnicima.
Tijekom školovanja u Velikoj Britaniji s velikom je ljubavlju radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Ondje je postala članica volonterskoga tima za palijativnu skrb, a potom je u Londonu upisala studij palijativne skrbi. Radila je i u Kalkuti, Indiji, u Kući umirućih, sa sestrama Majke Terezije. Prije koju godinu ostvarila je svoju želju da u Hrvatsku presadi izvornu englesku ideju o palijativnoj skrbi.
Osnovala je udrugu “Pomoć neizlječivima”, a Renatin je cilj da svaka ulica u gradu i svako selo imaju po jednog osposobljenog volontera koji će moći kompetentno ući u obitelj teškoga bolesnika i pomoći njemu i njegovoj obitelji u teškoj bolesti. Nedavno je u Londonu magistrirala na studiju palijativne skrbi postavši prvom hrvatskom magistricom znanosti za palijativnu skrb.
eMedjimurje.hr: Za početak razgovora sve nas zanima zašto ste izabrali ovakav životni put?
– Zapravo nisam ja izabrala put, on je izabrao mene. Ja sam uvijek samo slijedila srce koje me je vodilo.
eMedjimurje.hr: Što je palijativna skrb i koliko su Hrvati s njome upoznati?
– Palijativna skrb je briga za neizlječivo bolesne osobe te pomoć njihovim obiteljima u bolesti, ali i žalovanju. Hrvati misle da je palijativna skrb samo još jedna grana medicine, a ne zaista cjelokupna pomoć kod fizičkih simptoma, ali isto tako i kod spihološke i duhovne patnje te socijalnih problema.
eMedjimurje.hr: Osnovali ste udrugu “Pomoć neizlječivima”. Sam naziv govori da se brinete o ljudima koji su teško bolesni. Kako pomoći osobi “kojoj nema spasa”?
– Kod nas ne postoji: “Ništa se više ne može učiniti”! Uvijek se nešto može; umanjiti bol, ispuniti zadnju želju, biti rame za plakanje obitelji. Trebamo slušati bolesnika i on će nam reći točno kako mu možemo pomoći.
eMedjimurje.hr: Na svom humanitarnom radu susretali ste se s teškim i emotivnim životnim pričama. Koju biste izdvojili da Vam je ostala dugo urezana u pamćenje?
– Kad sam stigla u Kuću za umiruće u Kalkuti u Indiji, gdje sam tri mjeseca volontirala sa sestrama Majke Tereze, očekivala sam puno tuge i boli među ljudima na kraju života. Ono što sam našla bili su mir i spokoj. Ljudi se nisu bojali smrti. Spavali su na krevetu sa čistim plahtama koje nikad nisu imali i imali hranu tri puta dnevno.
Nisu umirali na ulici kao životinje. Bili su okružni ljubavlju stotina volontera i sve to bilo im je dovoljno da se i dalje raduju životu. Od njih sam naučila o hrabrosti i upornosti, ali i bazu baze palijativne skrbi; da je ljudski dodir kadkad važniji od sve medicine svijeta. Bila je to moja najveća životna škola i moj najvrijedniji dar.
eMedjimurje.hr: Što znači nagrada za dobrotvorku godine?
– Nagrada za dobrotvorku godine je nagrada kojom zaklada “Zamah” nastoji prikazati značaj žena i njihovog dobrotvornog rada u razvoju lokalne zajednice. Na razini Hrvatske zaklada “Zamah” odabire osobu za koju zajedno sa glasovima javnosti smatra da svojim radom doprinosi boljitku našeg društva. Osobno mi je ta nagrada potvrda da ono što radim ima smisla i da je ljudima korisno.
eMedjimujre.hr: Koje aktivnosti planirate provoditi u udruzi ?
– Planiramo nastaviti sa posjećivanjem bolesnika u njihovim domovima, biti podrška obitelji, biti poveznica između postojećih zdravstveno-socijalnih i duhovnih službi, posuđivati medicinska pomagala potrebnima te podizati svijest naroda da je palijativna skrb potrebna. Željeli bi uključiti još više volontera te jednog dana osnovati dnevni centar za bolesnike i njihove obitelji.
eMedjimurje.hr: Vi ste prva hrvatska magistrica znanosti za palijativnu skrb! Što to znači za posao i karijeru?
– Meni ova titula magistra znanosti palijativne skrbi, iza koje stoje brojni sati učenja i rada u hospicijima u Engleskoj, daje veliku širinu u Hrvatskoj, pred kojom je tek razvoj palijativne skrbi. Otvorit će se brojne mogućnosti rada na različitim razinama, s istim razlogom – što nema educiranih ljudi.
Meni je posebno draga prilika da se bavim edukacijom jer to volim, ali je smatram i osobnom dužnošću – naučiti Hrvate, posebno medicinske sestre, što je prava palijativa i kako je možemo pružiti.
eMedjimurje.hr: Koja bi bila poruka teško bolesnim ljudima i njihovim obiteljima?
– “Život je čudo pa čak i onda kada se primiče kraju!”. Mi vam ne možemo promijeniti stvarnost, ali nastojimo razumijeti kako vi želite provesti ostatak svog života te vam pomoći u tome.
