U Gradskoj kavani u Čakovcu održana je poetska večer s pjesnikinjom Vesnom Janković. Ova Čakovčanka najčešće piše ljubavne pjesme i bavi se temama iz prirode. U stihove donosi svoja zapažanja o promjenama u prirodi te neke svoje unutarnje osjećaje i proživljavanja: bol, tugu, radost. U posljednje vrijeme često piše i o svakodnevnim zbivanjima i univerzalnim problemima s kojima se svi susrećemo.
Poeziju piše još od srednjoškolskih dana, no predanije joj se posvetila posljednjih nekoliko godina. – Sve je krenulo spontano tijekom srednje škole , kazala je Vesna, no prije otprilike pet godina počela sam slati svoje pjesme na razne recitale diljem Hrvatske na kojima su ljudi očito prepoznali da to nešto vrijedi. Ono što me prilikom stvaranja inspirira su uobičajene životne situacije, razočaranje, sreća, ponekad nekakva sitnica iz prirode.
Uskoro u izdanju Matice Hrvatske izlazi njena prva zbirka pjesama na kajkavskom narječju, koje kako sama ističe , posebno voli. U želji da njezine pjesme dožive objavu između korica, autorica se čakovečkoj publici predstavila odabirom pjesama različitih tematika. Večer je bila sastavljena od četiri bloka poezije, dva kajkavska i dva štokavska, a poeziju su, uz autoricu, interpretirali Vesna Jaklin, Đurđica Vresk, Marija Marcijuš, Marjana Vincetić i Ozren Lončarić te u finalu večeri Rajko Dobošić. Kao pratnja na cimbalu nastupio je Neven Kolarić.
