POŽAR U OKRUGLOM VRHU Neosjetljivost prema stradalnicima

Ovim člankom želimo ljude potaknuti na razmišljanje, a potom i činjenje dobra susjedu, kakav god da je, pomoći. I ne iskazivati ravnodušnot koja razara više od ognja i fizičke boli.

>>> FOTO Požar u Okruglom Vrhu: Pekla objed, zapalila kuhinju

Okrugli Vrh nije veliko naselje, ali se prostire po brijegovima i udolinama i kad nekoga tražite, a nemate mnogo podataka, trebate žitelj(e)a pitati gdje je to ili koga trebate. Tako smo u ponedjelja, 16. travnja dosta brzo htjeli doći do kuće na kojoj je prema kratkoj obavijest izbio požar i premda je potpisniku ovog članka Okrugli Vrh dosta poznat (i korijeni po djedu potječu iz ovog naselja) ipak je na par mjesta pitao ‘gdje gori’.

I tu ili zbog toga i ovaj osvrt, nikako s ciljem o Okruglom Vrhu pisati općenito negativno, nego pokazati koliko je tih nekoliko, ali i drugih žitelja, možda i vikendaša inferiorno prema događaju i prema stradaloj obitelji. Nekoliko ljudi je reklo kako nema pojma da u Okruglom Vrhu ‘nekaj gori’, nekolicina kako im je svejedno, te nekoliko njih koji su nas pitali, a ‘kaj bi moglo goreti’.

Razočarenja su pojačana kada smo u susjedstvu obitelji kojoj je izgorjela oprema u kuhinji, vidjeli kako ljudi mirno kose (kosilicama) travu, dvoje-troje mladih je kuću snimalo mobitelom (rekli su kako prijateljima na fejsu to žele poslati), a većina ih je prošlo kao pored ‘turskog groblja’. Kako je kuća u kojoj je gorjelo preko puta mjesne trgovine i sjedišta VMO-a Okrugli Vrh, ‘šopingaši’ su nas pitali ‘kaj pak policija tu dela’?

Naime, uz cestu je bilo parkirano policijsko vozilo u kojem su službenici stigli na svoj zadatak. Ukupno i kratko. Stekli smo sliku i dojam, kako je ljudima svejedno što se događa i kako baš nitko nije (su)vlasnici kuće pomagao kod iznošenja izgorjelih ili nagorjelih dijelova kuhinje. I onda, naravno pitanje. Gdje ili kamo je nestao osjećaj za pomoći susjedu, sumještaninu i stradalniku?

Je li moguće kako je ljudima svejedno što se događa ili kako uopće ne zna što se tu događa? Jer, sigurno su gasitelji stigli uz ili s odgovarajućim zvučnim ili svjetlonosnim signalom. Nisu došli neprimjetno. Gasiteljsko geslo je ‘vatru gasi-brata spasi’ i onda u nastavku, tko god, prijatelj i neprijatelj u nevolji i nesreći treba tvoju-moju pomoć.

Ignoriranje, nezainteresiranost ili promatranje iz prikrajka je nisko od svakog od nas, u ovom primjeru određenog broja žitelja Okruglog Vrha. Jer i Isus Krist je kazao, kako ga nisu toliko boljela bičevanja i čavli, koliko spoznaja kako je usamljen i od bliskih, napušten u nevolji i muci. Može biti i kako je netko stradalnici ponudio pomoć i kako je moguće da je ona pomoć odbila, ali slika i naš susret ‘sa stanjem na terenu’ ponudio je drugu stranu događaja na razmišljanje, a mi isto tako nudimo čitateljima, s jedinim ciljem.

Kako bi kao ne tako davno, pritekli u pomoć, pak makar to od nas nije traženo, nego nam je to odgojem i čovječnim osjećajima usađeno u pamet i srce. Ravnodušnost nije grijeh, barem nije spomenut među glavnim grijesima, ali razarujuće djeluje na pojedinca, obitelji i zajednicu.

Kada smo u odlasku iz Okruglog Vrha fotografirali ploču s natpisom naselja, prišla nam je gospođa i pitala, ‘zakaj pak slikate’ i kada smo joj rekli kako je bio oganj i gdje, ona je rekla-ustvrdila. ‘Aha, to je pri unaj kaj pajceke doma hranijo’. Odsutnost svakog senzibiliteta!!!

Ne daj Bože, a oganj već ovog trenutka može izbiti kod svakog od nas. I zar na kraju ostaju samo vatrogasci, ti vrijedni i časni ljudi, koji ne pitaju što ili čije gori nego prionu poslu snažnije nego da njima osobno i nešto gori?!.

Znamo kako u Okruglom Vrhu ima mnogo dobrih ljudi i ljepših trenutaka i vjerujemo kako su brojnijih od ovih i ovoga u aktualnom napisu.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije