Istraživanje

NOVI PROPISI Kad se policija uskoro opremi uređajima za mjerenje razmaka, kazne od 2000 kuna će pljuštati kao iz kabla

Kratka vožnja po zagrebačkoj obilaznici pokazala je da je vozaču iz glave, bez pomoći elektronike, gotovo nemoguće odrediti održava li propisani razmak. Čak i kad bi točno znao iznosi li on sekundu ili dvije…

Zakon kaže da ‘Vozač, kada se kreće vozilom iza drugog vozila
istom prometnom trakom, mora voziti na udaljenosti koja nije
manja od udaljenosti koju bi prešao brzinom kojom vozi u dvije
sekunde, odnosno udaljenosti propisanim prometnim znakom’. Dakle,
ako vam policija izmjeri razmak od 1,4 sekunde platit će 2000
kuna kazne. No piše i da ‘Pri povoljnim uvjetima vožnje, kada se
vozi u koloni vozila koja se kreće manjom brzinom, udaljenost
može smanjiti, ali ne smije biti manja od udaljenosti koju vozilo
može prijeći u jednoj sekundi’.

Dakle razmak od 1,4 sekunde još je uvijek veći od sekunde, a
kad su povoljni uvjeti vožnje možete zaključiti da ste ipak kaznu
izbjegli. Ali ne. prema ocjeni policajca određuju se vremenske
prilike, dakle ako je suho ali s tmurnim nebom, platit ćete 2000
kuna, ili 1000 i roku od tri dana. Dakle, ako policija krene
striktno kontrolirati i kažnjavati vozače zbog nedovoljnog
razmaka, baš kako je još u kolovozu zamišljeno Zakonom o
sigurnosti prometa na cestama moglo bi biti napisano jako puno
kazni…

A da se taj trenutak bliži, može se zaključiti po najmanje dva
poteza. Prvi, policija je krenula u nabavku uređaja s kojima bi
mogla mjeriti razmak. U ovom trenutku, naime, to nije moguće niti
uz najbolju voljnu, jer jednostavno nedostaje opreme. No, kako
kažu iz policije, ‘navedeni prekršaji moći će se sankcionirati
nakon što nabava bude realizirana’. Drugi, krenulo se u izmjene
Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima. Njime se sad
planiraju jasno propisati i ‘dodatne funkcionalnosti mjerila
brzine’, među kojima je i mjerenje udaljenosti između vozila. Tu
je jasno i propisano kako bi čitava priča mogla funkcionirati,
piše portal jutarnji.hr/autoklub.

Udaljenost će se, piše u Pravilniku, mjeriti usporedbom brzine
dvaju vozila, te vremena koje je potrebno drugom vozilu da
prijeđe točku na kojoj je brzina izmjerena prvom vozila.
Udaljenost između vozila dokumentirat će se dvjema fotografijama,
a svaka će prikazivati brzinu vozila, međusobnu udaljenost i
vrijeme. Pritom je predviđena i tolerancija – do 100 km/h iznosit
će četiri metra, a iznad 100 km/h četiri posto.

Na papiru se sve skupa čini jednostavnim, no u praksi se brzo
pokazuju da se ovime vozači uvlače u igru brojki u kojoj teško
mogu biti pobjednici. Prvi, ali ne i jedini problem je što nitko
nije pronašao za shodno u zakonu objasniti što se točno smatra
‘povoljnim uvjetima’. Iako o tome ovisi treba li vozač držati
razmak od jedne ili dvije sekunde, a pogrešna procjena donosi
kasnu od opipljivih 2000 kn.

Pitali smo i policiju što oni misle da bi značili ‘povoljni
uvjeti’ te dobili odgovor da se ‘u citiranoj odredbi
povoljni uvjeti vožnje odnose prvenstveno na vremenske uvjete,
odnosno suh kolnik i dobru vidljivost’. To je zgodno tumačenje,
tim više jer zakon određuje da je smanjena vidljivost situacija u
kojoj vozač zbog nepovoljnih atmosferskih ili drugih prilika ne
može vidjeti druge sudionike ili prometni znak na udaljenosti
manjoj od 200 metara u naselju, odnosno 100 metara u naselju.

No, kako sve skupa nije tako određeno i zakonom, mogu se
predvidjeti žalbe vozača koji će na sudu dokazivati da su, po
njima, ipak bili ‘povoljni uvjeti’. I sud će im morati dati za
pravo…

Znatno veći problem po vozače tako je što je ljudskom oku gotovo
nemoguće napamet, čisto promatrajući vozilo ispred sebe, vlastiti
brzinomjer ili put koji se treba proći da bi se doseglo neku
zamišljenu točku uz cestu, odrediti razmak od sekunde. Ili dvije.
Koliko je ta procjena varljiva pokazalo se za upravljačem Renault
Koleosa, jednom od još uvijek malobrojnih modela na tržištu
opremljenih sustavom koji mjeri te vozaču ispisom na
instrumentnoj ploči dojavljuje razmak u sekundama.

Čak i mi, s priličnim brojem kilometara za upravljačem, redovito
smo promašivali u procjeni za barem pola sekunde. Dobro je,
doduše, što se pokazalo da se poprilično riskantno voziti s
razmakom manjim od sekunde, iako je i to na prometnoj zagrebačkoj
obilaznici u više navrata bilo neizbježno čim bi došlo do
iznenadnog kočenja vozila ispred. Ili neočekivanog prestrojavanja
u lijevu, pretjecajnu traku…

Dakle, vozači su ovakvim varljivim zakonskim odredbama i uglavnom
lišeni bilo kakve pomoći elektronike stavljeni u zeznuti položaj
i kazne od 2000 kuna mogle bi uskoro pljuštati na sve strane.

Kako do razmaka od dvije sekunde?

Na 130 km/h razmak bi trebao iznositi čak 70 metara. Na papiru se
to čini puno, a u stvarnosti i dalje nego što zbilja jest.

Slovenci razmak nadziru još od 2013.
godine

Nadzor razmaka nije nikakva novost na europskim prometnicama, a
kako je riječ o više nego učinkovitom modelu kažnjavanja vozača
posebno svjedoči slovenski primjer. Policija iz ‘Dežele’ prvi
laserski uređaj TruCAM sposoban osim brzine mjeriti i razmak
nabavila je još 2013., a ulaganje je isplatila u manje od mjesec
dana. Već do kraja studenog, potvrdila nam je tada
glasnogovornica PU Celje Milena Trbulin,
policajci su zabilježili više od 240 prekršaja neodržavanja
propisanog razmaka.

Kako kazna, neovisno je li riječ o vozačima osobnih ili teretnih
vozila, iznosi okruglih 200 eura, nije teško izračunati da je
mjesec završen u popriličnom plusu. S vremenom su Slovenci, nema
sumnje, nabavili još koji uređaj.

Propisana tolerancija čista smijurija

Pravilnikom o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima velikodušno je
predviđena tolerancija pri mjerenju razmaka, koja će do 100 km/h
iznositi četiri metra, a iznad 100 km/h četiri posto. Što će to
značiti vozačima? Baš ništa. Vidljivo je to kad se stave brojke
na papir. Kad su ‘povoljni uvjeti’, zakon od vozača traži da na
autocesti pri brzini od 130 km/h drže razmak od minimalno 40
metara.

Toliki put, naime, pri toj brzini prelaze u sekundi. Kreću li se
na toj udaljenosti, u prekršaju će se naći istog trenutka kad
vozilo ispred krene kočiti, jer istraživanja pokazuju da
koncentriranom vozaču treba minimalno 0,7 sekundi za reakciju, a
prosječnom i više od 1,5 sekundi. Što u tom slučaju znači
tolerancija? Izmjeri li se razmak od 20 metara, tome će se
velikodušno dodati četiri posto. Ili tek 80 cm.

Nekoliko činjenica

– Uz brzinu reakcije od minimalno 0,7 sekundi, gotovo je nemoguće
dio vremena ne biti u prekršaju

– Prosječan domaći vozač vozi auto tek nešto mlađi od 13 godina i
ne može računati na pomoć elektronike, poput aktivnog tempomata
ili sustava koji mjeri razmak u sekundama

– Razmak manji od sekunde izazivao je nelagodu, čak i dok nismo
gledali u upozorenje. Razliku između 2,2 i 1,6 s, međutim, naš
mozak nije mogao detektirati.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije