Općina Donji Kraljevec

Općina se sastoji od 6 naselja, to su: Donji Hrašćan, Donji Kraljevec, Donji Pustakovec, Hodošan, Palinovec i Sveti Juraj u Trnju. Po posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Donji Kraljevec imala je 4.931 stanovnika, raspoređenih u 6 naselja.

Najpoznatija povijesna osoba koja vuče korijene iz Donjeg Kraljevca zasigurno je Rudolf Steiner, utemeljitelj Goetheovog instituta, osnivač antropozofije, filozof i književnik. Prvi se puta u povijesti današnji Donji Kraljevec kao mjesto izrijekom spominje 1467. godine u popisu trgovišta i sela u Međimurju. Spominje se kao kraljevski posjed, ustvari kao posjed kralja Matije Korvina.

Najveći dio tadašnjeg Čakovečkog vlastelinstva bilo je u najmu Fridriha Lamberga. Međutim već 1673. godine kralj Matija Korvin je kompletno Čakovečko vlastelinstvo prodao Ivanu Ernuštu Hampu. Iz te činjenice vrlo vjerojatno izvire i ime Donjeg Kraljevca. Desetak godina kasnije, točnije 1478. spominje se naselje Kralowecz, a 1638. spominje se Alsó Kralócz (Also Kraloc) ili Dolnyi Kralevecz kao mjesto gdje se nalazi marof grofova Zrinskih. Godine 1844. Donji Kraljevec je imao čak 142 porezna obveznika, od kojih su samo njih 28 bili kmetovi.

Dakle, veliki broj kmetova uspio je u međuvremenu iskoristiti mogućnost otkupa kmetskih obveza koju su uveli grofovi Feštetići kada su 1791. godine kupili Čakovečko vlastelinstvo. Tih 142 porezna obveznika živjelo je u 125 kuća, te držalo 213 krava, 160 konja  i 321 svinju. U mjestu je djelovalo čak 22 obrtnika i trgovaca.

Kada je hrvatska administracija 1857. godine radila popis stanovništva u Međimurju, Donji Kraljevec je imao 964 stanovnika koji su živjeli u 133 kuće.Vodi se kao selo u kotaru Prelog i pripada pošti Prelog, svi su stanovnici bili Hrvati, osim jednog Nijemca i jednog Mađara. Rimokatolika je bilo 958, a Židova 6. Te iste godine u Donjem Kraljevcu je izgrađena željeznička postaja. Katastrofalni požar pogodio je Donji Kraljevec 23. travnja 1934. godine i za duže vrijeme poremetio normalni život u mjestu.

Oko 14 sati pojavio se plamen u zapadnom dijelu mjesta. Zbog jakog vjetra plamen se naglo širio. Već nakon dvadesetak minuta gotovo 70 kuća našlo se u plamenu. U požaru  je do temelja opustošen dobar dio mjesta. Bila je to katastrofa kakvu Međimurje nije upamtilo. U plamenoj stihiji koja je harala čitav dan, izgorjele su kuće i gospodarski objekti s kompletnim inventarom i stokom čak 118 kućegospodara.

Uništeno je ukupno 373 stambenih i gospodarskih  objekata. Preko 700 ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Dobar dio njih nije spasio ništa drugo osim onoga što je imao na sebi. Dvadeset ljudi je ostalo slijepo, a mnogi su zadobili teške opekline i dugo se liječili po bolnicama. Na sreću nitko nije poginuo jer je vatra izbila po danu. Šteta je bila procijenjena na ondašnjih ogromnih 3 milijuna dinara. Najtragičnije je bilo to što su samo 4 gospodara imala osiguranu svoju imovinu i to na minimalnu svotu. (Izvor: www.hr.wikipedia.org; www.donjikraljevec.hr)

Sorry, tvoja verzija web preglednika više nije podržana.

Za pristup portalu, a i zbog sigurnosnih razloga molimo te da nadogradiš svoj preglednik na najnoviju verziju.