Povezane vijesti
KOLUMNA Da se ostvare snovi...

KOLUMNA Da se ostvare snovi...

(Živjeti bez snova i nije neki život!) Tko god je sklon romantici zna da 'noć ima čudnu moć', a zna i da novac ima veliki utjecaj i presudnu moć u sv...

KOLUMNA ZARA VEJ Stakleno srce

- Jednom kad ostarimo, sjetit ćeš se mene. Tako sam tada rekao i nasmijao se glasno. Smjestiti ćeš me među ostale uspomene, pustiti koju suzu i produžiti dalje.

Moja djevojka Kristina, moja prva ljubav nije vjerovala da će biti tako, jer, kad je čovjek mlad, misli da će za života osvojiti cijeli svijet. Misli da u sebi ima prostora za sve i svakoga, ima ideale i idole. Ima velike planove.
Ljubav je svakako tu negdje, ako ne i prioritet.

Vratila mi je malo stakleno srce koje sam joj stavio na ispruženi dlan godinu dana prije. Uzeo sam ga natrag, jer, to mi je bila srcu draga uspomena od bake. Doduše, od bakine smrti prošle su dvadeset i dvije godine. Staklar mi je rekao da se takvo srce nekada izrađivalo plemićkim obiteljima. Da, rekao mi je da ne bi znao procijeniti njegovu vrijednost.

Uostalom, baš me bilo i briga, može biti i potpuno bezvrijedno, ali baka ga nije čuvala bez razloga. Bio sam uvjeren da je čuvala neku ljubavnu tajnu.

Valjda je to bila njezina tajna koju je odnijela sobom u grob. Nikada srce nije vadila iz drvene kutije sa uredno poslaganim sitnicama. Kada su praznili njezinu sobu, kao petogodišnjak, znatiželjno sam promatrao kako se mama i njezine dvije sestre sa dozom pohlepe kreću po njezinim odajama. Jer, prošla je godina dana od bakine smrti i vrijeme je da svaka kćerka dobije ono što joj pripada.

Kada su prevrnule kutiju sa uspomenama, stakleno srce je skliznulo na stol i otkotrljalo se do samoga ruba.
- Evo i tebi sitnica – rekla je mamina sestra s omalovažavanjem i pružila mi sjajno stakleno srce.
Znate li kakav me osjećaj prožeo kad sam ispružio malu šaku i otvorio je? Imao sam osjećaj da je malo stakleno srce baka ostavila upravo meni.

Volio sam umjetnost i život me godinama kasnije poslom odnio u stare dvorce i među čudne iskopine. Odveo me u zemlje gdje sam upoznao kulturu i umjetnost drugih naroda. Zadivila me svaka njihova pričica iz povijesti koju sam bilježio da ne bih propustio koju sitnicu.

Krajem prošle godine, sa grupom istraživača našao sam se u jednom njemačkom dvorcu. Bio je optočen zlatom, a lavovi na samome ulazu ulijevali su strahopoštovanje. Trebalo nam je cijelo popodne da ga samo površno istražimo.

Središnji dio dvorca bio je pretvoren u prostrani restoran i sa svake stolice moglo se vidjeti samo zlato, od stepeništa, predmeta, odjeće...

Odjednom je netko šapnuo da je stigla i Katarina, unuka vlasnika dvorca i da nas želi pozdraviti. Stigla je. O Bože !!! Kako je lijepa!

Meni je srce zaigralo, kao da su se vile rasplesale po proplanku. Ne biste vjerovali, neki ljudi vam u trenu uđu u srce i tu ostanu.
Ukratko nam je ispričala o povijesti dvorca. Kao nasljednica plemićke obitelji, baš je ponosno izgovarala svaku rečenicu. U jednom trenutku je spomenula i svoga djeda Petera. Odala nam je i djedovu tajnu. Djed je volio putovati. Na jednom od svojih putovanja sreo je djevojku kojoj je poklonio skupocjeno stakleno srce iz riznice njihove obitelji. Nikada nismo otkrili tko je ta djevojka, rekla je na kraju Katarina.

Djed Peter za dva tjedna se ženio plemkinjom. Umjesto srca, njegova suđenica na dar je dobila srce izrađeno nekoliko dana prije svadbe. 
-Tko zna kome je djed poklonio pravo srce – uzdahnula je Katarina.
- Ja znam – uzviknuo sam nehotice

Svi su se nasmijali. Katarina mi je prišla. Pogledali smo se u oči. Imao sam osjećaj da se oduvijek znamo.
- Znam i ja – rekla je tiho. – Djed mi je rekao prije svoje smrti, ali mu nisam vjerovala. Na žalost, umro je prije deset godina.
- Ja ću vam vratiti obiteljsko srce – rekao sam.

Katarini su oči zaiskrile suzama. Eto, ovih dana nosim joj stakleno srce. Valentinovo će za nekoliko dana.

Vrijeme je da nekome poklonim i svoje srce. Pogađate kome.

Samo vam za kraj želim reći. Ništa se ne događa bez razloga. U ovom trenutku fućka mi se za zlato i za razloge. Slavim ljubav. Vidio sam je i u njezinim očima. U očima plemkinje Katarine.

Neobjašnjiva najezda obada u Erdutu
Sorry, tvoja verzija web preglednika više nije podržana.

Za pristup portalu, a i zbog sigurnosnih razloga molimo te da nadogradiš svoj preglednik na najnoviju verziju.