KOLUMNA: Hrvatski karusel

Podneblje u Lijepoj našoj i naš vedri duh tek su dio čimbenika koji utječu na naš mentalitet da i u teškim trenucima ne klonemo duhom i znamo se veseliti malim stvarima.

Veselimo se svakom novom danu, a kako se ne bismo veselili novome, 2017. ljetu kad je započelo kako i priliči - veselo – urnebesno poput političkog života u Hrvatskoj, jer političari nam žive i rade u skladu s godišnjim dobom - zimom.

Blago nama s njima, a bogme, i, blago njima s nama - kao njihovim… Ustvari, svi oni su naši, mi smo njihovi, a svi skupa činimo neraskidivo zajedništvo – naravno, s blagoslovom sva tri zagrebačka brijega. Zapravo, želja je da dišemo kao jedno tijelo, da smo kao jedna duša, da smo kompaktna cjelina…

Na ovoj ciči zimi pod temperaturnim i inim minusima nama je puno toga zabavno – čak bismo mogli reći – nezaboravno. A, urnebesno bi tek moglo postati ako, i kada, saznamo istinu? U što sumnjam!

Pa, kako ne bismo bili i veseli i radosni kad su upravo započele poklade. Jedva smo ih dočekali. Zbog maski. Maskama se prokazuje i pokazuje koješta i kojekoga. Prokazuje se pojedince i pojave koje je već odavno trebalo javno prokazati i narodu pokazati, jer ne rade ono što bi trebali, a za što su dobro plaćeni.

Da nema poklada izmislili bismo nešto drugo čime bi se puk uveseljavao, da uvaženi preko poruge, možda, shvate poruke. Domovina nam je ustrojena na demokratskim načelima. Sve sastavnice vlasti imamo kao i velike demokratske države. Još samo kad bi, te sastavnice vlasti, radile svoj posao kako treba… E, da je tako, gdje bi nam bio kraj.

Pred dvije godine izabrali smo predsjednicu da nam predstavlja državu i da s premijerom sukreira vanjsku politiku. Ona, predsjednica, doznalo se iz medija, za novogodišnje praznike je otišla preko velike bare - u SAD-u.

Kojim poslom nije se doznalo pa su mnogi, možda, čak, jalni ljudi, digli veliku frku. Na kraju će se ipak doznati zbog koje i kakve kvake se digla - frka.

Na minulim parlamentarnim izborima izabrane su iste stranke koje su i prije izbora bile na vlasti, ali s izmijenjenom posadom i drugim 'kormilarom'. Kažu ljudi, 'nije šija nego vrat'. Mandatar je postao premijerom pa je - uoči samog Božića 2016., valjda kao dar – pučanstvu obećao kupiti INA-u! Od mađarskog MOL-a. Zbog toga je valjda gorivo i poskupjelo.

Na rok od dvije godine, novim predsjednikom Sabora postao je B. P. koji se s premijerom A. P. slaže po pitanju kupnje INA-e, prodajom 25% minus jedne dionice HEP-a. S time se, pak, ne slaže njegov stranački kolega gospodin M. B. koji traži referendum o INA-i.

Zašto bi političari na vlasti donosili tako važne odluke kad umjesto njih to može neuki narod. Vidite, tako se eskivira preuzimanje odgovornosti - za političke odluke. Po novome, u Saboru vlada kultura ophođenja. Međusobno se oslovljavaju s – uvaženi.

Neće više biti međusobnog omalovažavanja, vrijeđana i prostačenja, ali će zato za vrijeme plenarne sjednice smjeti se jesti - pizza. Da čovjek ne povjeruje kakva je finoća ophpđenja zavladala sabornicom. Milina ih je vidjeti, međutim, slušati…?

Dok saborska većina uređuje, i ureduje, da zajedništvo zaživi - šef najveće oporbene stranke svojima zabranjuje točenje alkohola. Naravno, trezvenost je poželjna. Čak, i među oporbom. Uz zabranu točenja alkohola osnovali su i svoj sindikat.

Otkud sad to? Sindikat u stranci, pita se vrh stranke? Zar da oni, koji, kao fol, zastupaju radništvo osnivaju vlastiti sindikat. Nečuveno! Od svih političkih stranaka u Hrvatskoj kud baš oni da osnivaju sindikat! Pa, gdje toga ima?

Uh! Kako je nezahvalna ta demokracija. Kad pokuca na vlastita vrata! Otprilike bi, ovako nekako - na papiru, naravno - za idealiste i lakovjerne, trebalo izgledati naše društvo i život u Lijepoj našoj.

Eno, gospodin B. P., najavljuje svoju kandidaturu na predstojećim stranačkim izborima u MOST-u. Bit će jedini kandidat! Za njega je to normalno. I, kaže, demokratski. Volio bi on, gospodin B. P., da je više kandidata, ali ljudi iz stranke hoće baš njega… I, nikoga drugog.

Njegov kum – kao nesuđeni šef u Hrvatske vode je došao stiha, ali je brzo ispraćen uz zvukove 'trublji'.

Kao čovjeku koji drži do procedure – poštovanom gospodinu B. P. – kao uspješnom političaru, kao iskusnom liječniku-psihijatru, kao osvjedočenom demokratu – predlažem neka odustane od kandidature za predsjednika stranke.

Neka dokaže da mu nije do funkcije i do vlasti. Time bi potaknuo još snažniji razvoja demokracije u Hrvatskoj, a svoje mjesto neka prepustiti drugome, našlo bi se u MOST-u sposobnih ljudi za tu poziciju. Taj netko drugi neka se okuša u vođenju stranke. I, zašto ne – neka i on uspije!

Takvim potezom, gospodin B. P. bi se pokazao pravim demokratom, pokazao bi političku širinu (visinu, kao osoba, ima!), a za predsjednika stranke, ako još bude imao volje, neka se kandidira za četiri godine. Za onaj sljedeći mandat. Ako zov politike i političke moći nije isuviše snažan možda bi gospar B. P. takvu žrtvu i mogao otrpjeti.

Kumstva u Hrvatskoj su na visokoj cijeni. Osobito – politička kumstvo. Recimo, da na nekom političkom skupu preko razglasa (onako iz vica, kao što naši 'kauboji' znaju na parketu viknuti) netko vikne; 'kuuumeee, jaaavi see!' 

Zamisliti tu zbrku, tu zbunjenost, tu nedoumicu – nedoumicu političkih kumova – nazočnih u publici. Tek rijetki se ne bi osvrtali na poziv s razglasa.

Referirajući se na stanje u državi, nedavno je netko spomenuo 'dolinu suza'. Kad već nemamo svoju Silicijsku dolinu - 'dolinu suza' nam ne gine. No, bolje i to nego 'sicilijanska dolina krvi i suza' koju često viđamo na našim ulicama. Jedino nas 'dolina suza' i može potaknuti na ozbiljnost.

Jer, ovo pretakanje iz šupljega u prazno i – poput karusela - neprestana vrtnja u krug vuče nas sve dublje i dublje…

Onima koji se bore s ozbiljnim viškom kilograma pomoći će RTL-ov show 'Život na vagi' koji kreće u sljedeći ponedjeljak
Sorry, tvoja verzija web preglednika više nije podržana.

Za pristup portalu, a i zbog sigurnosnih razloga molimo te da nadogradiš svoj preglednik na najnoviju verziju.